Izlazak 15

20. 03. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Izlazak 15.

1 Tada Mojsije zapjeva sa sinovima Izraelovim ovu pjesmu Gospodu. I rekoše govoreći: »Pjevat ću Gospodu, jer se slavom proslavio! Konja i jahača njegova u more je strovalio! 2 Moja je snaga i pjesma Gospod, jer je mojim spasenjem postao. On je Bog moj, i njega ću slaviti; Bog oca mojega, i njega ću veličati. 3 Gospod je ratnik, Gospodmu je ime. 4 Kola faraonova i vojsku njegovu u more je bacio; i najbiraniji zapovjednici njegovi u Crvenom se utopiše moru. 5 Bezdani ih prekriše, poput kamena u dubine potonuše. 6 Desnica tvoja, Gospode, snagom se prodiči; desnica tvoja, Gospode, skrši neprijatelja. 7 I u veličanstvu svoje uzvišenosti obaraš one koji na te ustaju, puštaš svoj gnjev i on ih ko slamu proždire. 8 I od daha nosnica tvojih vode se nakupiše, ko nasip se vali uspraviše, u srcu mora dubine se zgusnuše. 9 Neprijatelj reče: ‘Progonit ću, dostići ću, podijelit ću plijen; duša moja sita će ih biti. Mač ću svoj isukati, svojom ih rukom uništiti.’ 10 Ti zapuhnu vjetrom svojim, more ih prekri; potonuše ko olovo u vodama silnim. 11 Tko je među bogovima kao ti, Go­spode? Tko je kao ti, u svetosti slavan, u hvali strašan, u čudima djelatan? 12 Desnicu si svoju ispružio, zemlja ih proguta. 13 Po milosrđu svojemu vodiš ovaj puk koji si otkupio, upravljaš ih snagom svojom k svojem svetom boravištu. 14 Puci će čuti, i zadrhtat će; muka će obuzeti stanovnike Filisteje. 15 Smest će se tada knezovi edomski, moćnike moapske obuzet će trepet; svi stanovnici Kanaana rasplinut će se. 16 Strah i prepast sručit će se na njih, od veličine mišice tvoje zamuknut će kao kamen, dok puk tvoj ne prođe, Gospode, dok ne prođe puk koji si otkupio. 17 Dovest ćeš ih i posaditi ih na gori svoje baštine, na mjestu što si ga sebi, Gospode, načinio za boravište, u svetištu koje su, Gospodine, tvoje utemeljile ruke. 18 Zavijek i dovijeka kraljevat će Gospod.« 19 I kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici njegovi ušli u more, Gospod je vratio na njih morske vode; a sinovi Izraelovi prođoše posred mora po suhu. 20 Tada proročica Mirjam, sestra Aronova, uze bubanj u ruku svoju, a za njom izađoše sve žene uz bubnje i ples. 21 I odgovori im Mirjam: »Pjevajte Go­spodu, jer se slavom proslavio! Konja i jahača njegova u more je strovalio!« 22 I povede Mojsije Izraela s Crvenoga mora pa se zaputiše u pustinju Šur. I putovali su pustinjom tri dana, a vode nisu našli. 23 Tako dođoše do Mare. Ali ni u Mari nisu mogli piti vode jer je ta bila gorka. Zato joj i nadjenuše ime Mara. 24 Tada puk stane mrmljati na Mojsija govoreći: »Što ćemo piti?« 25 A on zavapi Gospodu. I Gospod mu pokaza neko drvo, a on ga baci u vodu te voda posta slatka. Ondje im Bog postavi propis i uredbu, i ondje ih iskuša. 26 Pa reče: »Budeš li pozorno slušao glas Gospoda, Boga svojega, i činio što je pravo u njegovim očima te priklanjao uho njegovim zapovijedima i držao sve propise njegove, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane neću puštati na te; jer ja sam Gospod koji te iscjeljuje.« 27 Onda dođoše u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora vode i sedamdeset palmi, i ondje se, uz vodu, utaboriše.