“Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.” (Hošea 14,5)
Nadam se da nikome neće pasti na um misao da će Božju naklonost osigurati priznanjem svojih grijeha, ili da će priznanjem grijeha pred ljudima steći neku veliku zaslugu. … Gospodin želi da izlazimo pred Njega svakoga dana sa svim svojim nevoljama i priznanjem grijeha, a On će nam dati mir. …
Priznaj svoje tajne grijehe jedino Bogu. Priznaj pred Njim lutanja svojeg srca, jer On savršeno zna kako se treba postaviti prema tvojem slučaju. Ako si oštetio svojega bližnjega, priznaj mu svoj grijeh i pokaži rod pokajanja time što ćeš nadoknaditi štetu. A onda zatraži Božji blagoslov. Iziđi pred Boga takav kakav jesi i dopusti Mu da iscijeli sve tvoje slabosti. Iznesi svoj slučaj pred prijestolje milosti; neka to djelo bude temeljito. Budi iskren u postupanju prema Bogu i prema svojoj duši. Ako iziđeš pred Njega skrušena srca, On će ti dati pobjedu. … On te neće pogrešno shvatiti niti steći pogrešno mišljenje o tebi.
Tvoji bližnji ne mogu te osloboditi od grijeha niti mogu očistiti tvoju dušu od bezakonja. Isus je jedini koji ti može dati mir. On te je volio i sebe je dao za tebe. Njegovo veliko srce, puno ljubavi, “može suosjećati s nama u našim slabostima” (Hebrejima 4,15). Koji bi grijeh bio toliko velik da ga On ne bi mogao oprostiti? Može li duša biti toliko opterećena grijehom da je On ne bi mogao spasiti? On je milostiv, ne traži da stječemo zasluge, već u beskrajnoj dobroti svojega srca liječi naše prekršaje jer nas je velikodušno volio još dok smo bili grešnici. On je “na gnjev spor, a u milosrđu velik” (Nehemija 9,17). (5T 648,649)
Ima lijeka za dušu oboljelu od grijeha. Taj lijek je u Isusu Kristu. Dragocjenog li Spasitelja! Njegova milost dovoljna je najslabijem, ali i najjači je mora imati da ne bi propao!
Pođi u svoju klijet i tamo se u samoći bori s Bogom! “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam 51,12) Kao nekada Jakov, bori se s Bogom u molitvi. Muči svoju dušu! Isusu su u Getsemaniju s čela padale krupne kapi znoja kao krv! I ti moraš učiniti napor. Nemoj napuštati svoju klijet dok ne osjetiš da si jak u Gospodinu; a onda bdij, i dok god budeš bdio i dok se budeš molio, uspijevat ćeš svladati zle kušnje; a Božja se milost može i hoće pokazati u tebi! (2SG 257)