Nabukodonozorov san

Ovo poglavlje temelji se na tekstovima iz Daniela 2.

Nakon što su Daniel i njegovi drugovi stupili u službu babilonskoga kralja, neki su događaji tome idolopokloničkom narodu uskoro pokazali koliko je vjeran i moćan Bog Izraelov. Nabukodonozor je usnio značajan san i “njegov se duh zbog toga uznemiri a san ga ostavi”. Ali, iako se jako uzbudio zbog sna, kralj se, kad se probudio, nije mogao sjetiti onoga što je sanjao.

Zbunjeni Nabukodonozor okupio je svoje mudrace — “čarobnike i gataoce, zaklinjače i zvjezdare” — i zatražio njihovu pomoć. Rekao im je: “Usnih jednu sanju, i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.” Priznavši im tako svoju zbunjenost, zatražio je da mu otkriju tajnu i tako donesu olakšanje njegovom umu. Na to su mudraci odgovorili: “O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje.”

Nezadovoljan što izbjegavaju odgovor i sumnjičav što mu odbijaju pružiti pomoć, usprkos svojim hvalisavim tvrdnjama da mogu otkriti ljudske tajne, kralj je zapovjedio svojim mudracima, obećavši im bogatstvo i čast s jedne, i zaprijetivši im smrću s druge strane, da mu kažu ne samo tumačenje sna, već i sâm san. Rekao je: “Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete rastrgani u komade a vaše će kuće postati smetlišta. No ako mi otkrijete moju sanju i njezino značenje, dobit ćete od mene darove i poklone i velike časti.”

Ali, mudraci su ponovili svoj zahtjev: “Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo mu otkriti njezino značenje.”

Nabukodonozor, sada već vrlo uzbuđen i ljutit zbog očite lukavosti onih kojima je toliko vjerovao, uzviknuo je: “Dobro znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. Ako mi ne kažete što sam snio, znači da me namjeravate obmanjivati varavim riječima i izmišljotinama dok nekako ne prođe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa ću znati da li mi možete kazati i njezino značenje.”

Puni straha od posljedica svoga neuspjeha, mudraci su pokušali dokazati kralju da je njegov zahtjev nerazuman i da on zahtijeva od njih više nego što je itko ikada zahtijevao od bilo kojeg čovjeka. Bunili su se: “Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnika, gataoca ili zvjezdara. Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave među smrtnicima.”

Tada se “kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski”.

Među onima koje su tražili službenici određeni da ispune odredbu kraljevog proglasa, bili su Daniel i njegovi prijatelji. Kad mu je bilo rečeno da će prema naredbi i on morati umrijeti, Daniel je “mudrim i umnim riječima” upitao Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža: “Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?” Arjok mu je ispričao kako se kralj uznemirio zbog svoga sna i kako nije uspio dobiti pomoć od onih kojima je dotad ukazivao svoje potpuno povjerenje. Čuvši to, Daniel je svoju sudbinu uzeo u svoje ruke i usudio se izaći pred kralja. Zatražio je da mu se dâ vremena kako bi se mogao pomoliti svome Bogu da mu otkrije san i protumači njegovo značenje.

Kralj se suglasio s tim zahtjevom. “Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima.” Zajednički su potražili mudrost na Izvoru svjetla i znanja. Njihova je vjera bila jaka jer su znali da ih je Bog postavio na položaj na kojemu se nalaze, znali su da obavljaju Njegovo djelo i da ispunjavaju obveze svoje službe. U vrijeme nevolje i opasnosti uvijek su se obraćali Njemu tražeći da ih vodi i štiti, i On se uvijek pokazivao kao pomoćnik koji se u nevoljama brzo nalazi. I sada, skrušena srca, ponovno su stali pred Suca cijele zemlje moleći Ga da ih izbavi u vrijeme kad im je pomoć bila neodložna. I nisu molili uzalud. Bog kojega su slavili, sada je proslavio njih. Na njih se spustio Gospodnji Duh, a Danielu je u noćnom viđenju bio otkriven kraljev san i njegovo značenje.

Daniel se prvo zahvalio Bogu na otkrivenju koje mu je bilo dano. Uzviknuo je: “Bilo ime Božje blagoslovljeno od vijeka do vijeka, njegova je mudrost i sila. On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži.”

Otišavši smjesta Arjoku, kojemu je kralj zapovjedio da pobije mudrace, Daniel je rekao: “Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa ću otkriti što san znači.” Zapovjednik je brzo izveo Daniela pred kralja rekavši: “Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači.”

Pogledajte judejskog sužnja, smirenog i spokojnog, u nazočnosti vladara najmoćnijega svjetskog kraljevstva! Već svojim prvim riječima odbio je čast pripisati sebi i uzdignuo je Boga kao izvor svake mudrosti. Na zabrinuto kraljevo pitanje: “Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?” Daniel je odgovorio: “Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne, i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana.”

Daniel je nastavio: “Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca.

Ti si, o kralju, imao viđenje; Gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline.

Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.”

“To je san!” s uvjerenjem je izjavio Daniel; a kralj, slušajući s najvećom pozornošću svaku pojedinost, znao je da je to doista san koji ga je toliko mučio. Na taj način je njegov um bio pripremljen da s naklonošću prihvati i tumačenje. Kralj kraljeva spremao se da veliku istinu otkrije babilonskom vladaru. Bog mu je želio pokazati da ima vlast nad kraljevstvima ovoga svijeta, vlast da postavlja i uklanja kraljeve. Nabukodonozor je trebao, ako ikako bude moguće, postati svjestan svoje odgovornosti pred Nebom. Trebao se upoznati s budućim događajima, od njegova vremena pa sve do posljednjih dana.

Daniel je nastavio: “Ti si, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu, moć i slavu — i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske, i postavio te gospodarom nad svim time — ti si glava od zlata.

Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom.

A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit će sva ona kraljevstva.

Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. Prsti stopala, dijelom željezo, a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. A što si vidio željezo izmiješano glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.

U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka — kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka, te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.”

Kralj je bio uvjeren u istinitost tumačenja, i u poniznosti i strahopoštovanju on “pade ničice i pokloni se pred Danielom” i reče: “Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu.”

Nabukodonozor je povukao naredbu o pogubljenju mudraca. Njihov je život bio pošteđen zahvaljujući Danielovoj povezanosti s Onim koji otkriva tajne. “Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.”

U zapisima o ljudskoj povijesti, jačanje naroda, pojavljivanje i padanje carstava naizgled ovisi o volji i vještini čovjeka; oblikovanje događaja u velikoj mjeri izgleda kao rezultat njegove moći, ambicije ili prkosa. Međutim, u Božjoj riječi zastor je povučen u stranu i mi vidimo, u svim igrama i protuigrama ljudskih interesa, sila i strasti, iznad njih i iza njih, oruđa Milostivoga koja tiho i strpljivo ostvaruju namjere Njegove volje.

Riječima, koje su pune neusporedive ljepote i nježnosti, apostol Pavao je mudracima u Ateni objavio božanske namjere prilikom stvaranja i širenja rasa i naroda: “Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu … On je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj, pošto je ljudima odredio ustaljena godišnja doba i međe postojbine njihove, s nakanom da traže Boga, ne bi li ga možda napipali i našli.” (Djela 17,24-27)

Bog je jasno objavio da svatko tko želi može doći “u sveze zavjetne” (Ezekiel 20,37 — DK). Prilikom stvaranja Njegova je namjera bila da Zemlja bude naseljena bićima čije će postojanje biti na blagoslov njima samima, njihovim bližnjima i na čast njihovom Stvoritelju. O svima onima koji prihvate ovu namjeru bilo je rečeno: “I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!” (Izaija 43,21)

U svojem Zakonu Bog je objavio načela na kojima se temelji svako pravo blagostanje naroda i pojedinaca. O tom Zakonu Mojsije je rekao Izraelcima: “To će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. … Ta nije to za vas prazna riječ, jer ona je vaš život.” (Ponovljeni zakon 4,6; 32,47) Blagoslovi, obećani Izraelu, pod istim uvjetima i u istoj mjeri obećani su i svakom narodu i svakom pojedincu pod kapom nebeskom.

Stotine godina prije nego što su se određeni narodi pojavili na poprištu događaja, Sveznajući je, gledajući vjekovima unaprijed, prorekao pojavljivanje i propast svjetskih kraljevstava. Bog je objavio Nabukodonozoru da će babilonsko kraljevstvo propasti, da će se pojaviti drugo kraljevstvo i da će i ono uživati svoje vrijeme milosti. Budući da neće uzvisiti pravoga Boga, njegova će slava izblijedjeti i treće kraljevstvo će zauzeti njegovo mjesto. I ono će proći, i četvrto, snažno kao željezo, pokorit će narode u svijetu.

Da su se vlastodršci Babilona — toga najbogatijeg među svjetskim kraljevstvima — uvijek držali straha Gospodnjega, dobili bi mudrost i silu da se vežu uz Njega i da ostanu snažni. Ali oni su tražili svoje utočište u Bogu jedino onda kad bi se našli u mukama i nevoljama. U takvim prilikama, kad im njihovi velikani nisu mogli pomoći, oni su pomoć tražili od ljudi kao što je Daniel — od ljudi za koje su znali da priznaju živoga Boga i da živi Bog priznaje njih. Tim su se ljudima obraćali da im razjasne tajne Providnosti, jer su se kraljevi ponosnoga Babilona, iako ljudi najviše inteligencije, svojim prijestupima toliko udaljili od Boga da više nisu mogli shvatiti otkrivenja i opomene koje su dobivali u vezi s budućnošću.

U povijesti narodâ istraživači Božje riječi mogu pratiti doslovno ispunjavanje božanskih proročanstava. Babilon, na kraju uzdrman i slomljen, nestao je zato što su se njegovi vlastodršci u blagostanju smatrali nezavisnima od Boga i slavu svoga kraljevstva pripisivali ljudskim dostignućima. Perzijsko kraljevstvo bilo je zatečeno nebeskim gnjevom zato što je u njemu božanski Zakon bio bačen pod noge i pogažen. Strah Gospodnji nije imao mjesta u srcima većine njezinih stanovnika. Prevladavali su bezakonje, hulništvo i pokvarenost. Kraljevstva koja su nastala nakon njega bila su još gora i pokvarenija; padala su sve niže na ljestvici moralnih vrijednosti.

Vlast svih upravljača na Zemlji potječe s Neba; od načina na koji se služe vlašću ovisi i njihov uspjeh. Svakome od njih upućene su riječi božanskog Stražara: “Iako me ne poznaš, naoružah te.” (Izaija 45,5) I za svakoga od njih su riječi, upućene nekadašnjem kralju Nabukodonozoru, životna pouka: “Iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća.” (Daniel 4,27)

Shvatiti te riječi — shvatiti da “pravednost uzvisuje narod”, da se “pravdom utvrđuje prijestolje”, a “milošću podupire”; prepoznati ostvarenje tih načela u očitovanju božanske snage koja “ruši i postavlja kraljeve” — to znači shvatiti filozofiju povijesti. (Izreke 14,34; 16,12; 20,28 — DK; Daniel 2,21)

Jedino su u Božjoj riječi ova načela jasno objavljena. U njoj se vidi da snaga naroda, ali i pojedinaca, nije u prilikama ili oružju koje ih čini nepobjedivima. Ona se ne krije u njihovoj oholoj veličini, već se odmjerava vjernošću kojom ispunjavaju božanske namjere.