Vjerujte Njegovim prorocima EGW

Izraelski proroci i kraljevi: Poglavlje 60

Viđenja o budućoj slavi

 

U najmračnijim danima svoga dugog sukoba sa zlom, Božja Crkva je dobivala objave o Gospodnjim vječnim namjerama. Njegovom narodu bila je dana mogućnost da kroz zavjesu nevolja u sadašnjosti baci pogled na pobjede u budućnosti, u vrijeme kad će, kad bitka završi, otkupljeni ući u obećanu zemlju. Ova viđenja o budućoj slavi, prizori slikani Božjom rukom, trebaju biti dragi današnjoj Crkvi koja djeluje u vrijeme skorog svršetka vjekovnog sukoba i obilnog i potpunog izlijevanja obećanih blagoslova.

Mnoge utješne poruke Crkva je dobila preko starih proroka. “Tješite, tješite moj narod” (Izaija 40,1) — tu je zadaću Bog dao Izaiji. Zajedno sa zadaćom prorok je dobio i prekrasna viđenja koja su u svim budućim vjekovima ulijevala nadu i radost vjernicima. Prezrena od ljudi, progonjena, odbačena, Božja djeca svih vremena ipak su se održala zahvaljujući tim Božjim sigurnim obećanjima. Vjerom su gledala u budućnost, u vrijeme kad će Bog ispuniti svoje obećanje Crkvi: “Zato si bio ostavljen, … učinit ću te vječnim ponosom, radošću od koljena do koljena.” (Izaija 60,15)

Borbena Crkva često je pozivana da izdrži kušnje i nevolje; jer ona neće pobijediti bez oštrih sukoba. “Kruh tjeskobe” i “voda nevolje” (Izaija 30,20), to je teret svih vjernika; ali nijedan od onih koji se pouzdaju u Onoga koji može izbaviti neće biti konačno uništen. “Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: ‘Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe, i narode za život tvoj.’” (Izaija 43,1-4)

Bog je spreman oprostiti; On je spreman prihvatiti potpuno i neograničeno zahvaljujući zaslugama Isusa, našega raspetog i uskrslog Gospodina. Izaija je čuo Gospodina kako govori svojim izabranicima: “A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem. Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš. … I znat ćeš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj.” (Izaija 43,25.26; 60,16)

Prorok objavljuje: “Sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti. … Oni će se zvati Sveti narod, Otkupljenici Jahvini.” Gospodin je odlučio da “im dade vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu.”

“Probudi se! Probudi se!

Odjeni se snagom, Sione!

Odjeni se najsjajnijim haljinama,

Jeruzaleme, grade sveti,

jer više neće k tebi ulaziti

neobrezani i nečisti.

Otresi prah sa sebe, ustani,

izgnani Jeruzaleme!

Skini okov sa svog vrata,

izgnana kćeri sionska. …

O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna,

gle, postavit ću na smaragd tvoje kamenje

i na safir tvoje temelje.

Od rubina dići ću ti kruništa,

vrata tvoja od prozirca,

ograde ti od dragulja.

Svi će sinovi Jahvini biti učenici,

i velika će biti sreća djece tvoje.

Na pravdi ćeš biti zasnovana.

Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati,

odbaci strah, jer ti se neće primaći.

Ako li te napadnu, neće doći od mene;

tko se na te digne, zbog tebe će pasti. …

Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano.

Dokazat ćeš da je zao svaki jezik

što na te udari na sudu.

To je baština slugu Jahvinih,

to im je pobjeda od mene — riječ je Jahvina.”

(Izaija 25,8; 62,12; 61,3; 52,1.2; 54,11-17)

Odjevena u oklop Kristove pravednosti, Crkva treba ući u svoju posljednju bitku. “Lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama” (Pjesma 6,10), ona treba krenuti u cijeli svijet, pobjeđujući i da pobijedi.

Najmračniji trenutak u borbi Crkve sa silama zla neposredno će prethoditi danu njezina konačnog izbavljenja. Međutim, ne treba se bojati onaj tko se uzda u Boga, jer kada “ćud nasilnička” bude “kao pljusak zimski” Bog će svojoj Crkvi biti “skrovište od pljuska” (Izaija 25,4).

U taj dan samo je pravednima obećano izbavljenje. “Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: ‘Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?’ Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati.” (Izaija 33,14-16)

Riječ Gospodnja upućena vjernima glasi: “Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe. Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg ogriješiše.” (Izaija 26,20.21)

U viđenjima o velikom sudnjem danu, nadahnuti Gospodnji vjesnici dobili su priliku da vide užas onih koji se nisu spremili za susret sa svojim Gospodinom u miru.

“Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene, … jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše. Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. … Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba sa citara.” (Izaija 24,1-8)

“Jao dana! Jer Jahvin dan je blizu i dolazi kao pohara od Svevišnjeg. … Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme, jer žita nesta. Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Čak i stada ovaca kaznu podnose. … Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti između sinova ljudskih.” (Joel 1,15-18.12)

“Dršće mi duša!” uzvikuje Jeremija promatrajući pustošenje u završnim prizorima povijesti Zemlje. “Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne. Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana.” (Jeremija 4,19.20)

“Oholost ljudska skršit će se” — izjavljuje Izaija o danu Božje osvete — “i bahatost ljudska poniziti. Jahve će se uzvisiti, on jedini — u dan onaj, i kumiri će netragom nestati. … U dan onaj: bacit će svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi načini da im se klanja, kad uteče u šupljine pećina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veličanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.” (Izaija 2,17-21)

O tim prijelaznim danima, kad će ljudska oholost biti oborena, Jeremija svjedoči: “Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla. Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga. … Jao, velik je dan ovaj, slična mu ne bi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al’ će se izbaviti od nje.” (Jeremija 4,23-26; 30,7)

Dan gnjeva za Božje neprijatelje istodobno je i dan konačnog izbavljenja za Njegovu Crkvu. Prorok izjavljuje:

“Ukrijepite ruke klonule,

učvrstite koljena klecava!

Recite preplašenim srcima:

‘Budite jaki, ne bojte se!

Evo Boga vašega,

odmazda dolazi, Božja naplata,

on sîm hita da nas spasi!”

“Uništit će smrt zasvagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti — sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reče.” (Izaija 35,3.4; 25,8) I dok promatra Gospodina slave kako silazi s Neba, sa svim svojim svetim anđelima, da okupi Crkvu ostatka iz svih naroda na Zemlji, prorok čuje kako se čekaoci ujedinjuju u oduševljenom uskliku:

“Gle, ovo je Bog naš,

u njega se uzdasmo, on nas je spasio;

Ovo je Jahve u koga se uzdasmo!

Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.”

(Izaija 25,9)

Čuje se glas Božjega Sina kako poziva zaspale svete, i dok ih gleda kako izlaze iz tamnice smrti, prorok uzvikuje: “Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja — rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati.”

“Sljepačke će oči progledati,

uši se gluhih otvoriti,

tad će hromi skakati ko jelen,

njemákov će jezik klicati.”

(Izaija 26,19; 35,5.6)

U viđenjima proroka oni koji su pobijedili grijeh i grob vide se sretni u nazočnosti svojega Stvoritelja slobodno razgovarajući s Njim kao što je čovjek razgovarao s Bogom u početku. Gospodin ih poziva: “Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja. … I nijedan građanin neće reći: ‘Bolestan sam!’ Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.”

“Jer će u pustinji provreti voda,

i u stepi potoci,

sažgana će zemlja postat jezero,

a tlo žedno — izvori. …

Umjesto trnja rast će čempresi,

umjesto koprive mirta će nicati. …

Bit će ondje čista cesta,

a zvat će se Sveti put:

nitko nečist njime neće proći,

bezumnici njime neće lutati.”

“Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.” (Izaija 65,18.19; 33,24; 35,6.7; 55,13; 35,8; 40,2)

Dok promatra otkupljene kako borave u Božjem Gradu, slobodni od grijeha i svih tragova prokletstva, prorok ushićen uzvikuje: “Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite!”

“Više se neće slušat o nasilju u tvojoj zemlji,

ni o pustošenju i razaranju na tvojem području.

Zidine ćeš svoje nazivati Spasom,

Slavom svoja vrata.

Neće ti više sunce biti svjetlost danju,

nit će ti svijetlit mjesečina,

nego će Jahve biti tvoje vječno svjetlo,

I tvoj će Bog biti tvoj sjaj.

Sunce tvoje neće više zalaziti,

nit će ti mjesec pomrčati,

jer će Jahve biti tvoje vječno svjetlo,

i okončat će se dani tvoje žalosti.

Svi u tvom narodu bit će pravednici,

i posjedovat će zemlju dovijeka,

mog nasada izdanci, mojih ruku djelo,

da bih se u njima proslavio.”

(Izaija 66,10; 60,18-21)

Tamo je uho proroka uhvatilo zvuk glazbe i pjesme, takve glazbe i takve pjesme kakve, osim u viđenjima od Boga, nijedno smrtno uho nije čulo niti um zamislio. “Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.” “Klicanje i radost njim će odjekivat, i zahvalnice i glas hvalospjeva.” “I koji pjevaju i vesele se, svi su izvori moji u tebi.” “Oni glas podižu, kliču od radosti; uznose s mora veličajnost Jahvinu.” (Izaija 35,10; 51,3; Psalam 67,7 — DK; Izaija 24,14)

Na obnovljenoj Zemlji, otkupljeni će se baviti svime onim što je donosilo radost Adamu i Evi u početku. Živjet će edenskim životom, životom u vrtovima i poljima. “Gradit će kuće i stanovat u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. Neće se više graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će ko vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih.” (Izaija 65,21.22)

Tamo će svaki talent biti razvijen, svaka sposobnost povećana. Izvodit će se najveličanstveniji pothvati, ostvarivati najplemenitije želje, postizati najuzvišenije težnje. Ali još uvijek će biti novih visina za svladavanje, novih čuda za divljenje, novih istina za shvaćanje, svježih tema za proučavanje, i sve će to poticati snage tijela, uma i duše.

Proroci kojima su ovi veliki prizori bili pokazani čeznuli su za tim da shvate njihovo puno značenje. Oni su “istraživali i ispitivali … na koje i na kakvo je vrijeme upućivao Kristov Duh — koji bijaše u njima — kad je unaprijed navješćivao … bijaše im objavljeno da nisu za same sebe, nego za vas iznijeli ono što su vam sada … objavili.” (1. Petrova 1,10-12)

Nama koji stojimo na samome rubu njihovog ispunjenja, kako su duboki, kako zanimljivi ovi opisi onoga što će se zbiti — događaja koje su, još otkako su naši praroditelji bili izgnani iz Edena, Božja djeca čekala, za kojima su čeznula i za koje su molila.

Dragi suputnici na stazi života, mi smo i dalje među sjenama i nemirima zemaljskih zbivanja; ali naš Spasitelj uskoro se treba pojaviti i donijeti nam izbavljenje i odmor. Zadržimo vjerom u sjećanju ove slike blagoslovljene vječnosti koju nam je naslikala Božja ruka! Onaj koji je umro za grijehe svijeta široko otvara vrata Raja svima onima koji vjeruju u Njega. Uskoro će bitka biti dobivena i pobjeda postignuta. Uskoro ćemo vidjeti Onoga u kojemu su sakupljene sve naše nade u vječni život. I u Njegovoj nazočnosti sve će nevolje i patnje ovoga života izgledati kao ništa. Ono što je nekad bilo, “više se neće spominjati, niti će vam na um dolaziti”.

“Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje, jer: ‘Još malo, vrlo malo, i doći će onaj koji ima doći; neće zakasniti.” “A na Izraela mislit će Gospod spasenjem vječnim, vi se nećete nikada postidjeti, niti ćete se posramiti dovijeka.” (Izaija 65,17; Hebrejima 10,35-37; Izaija 45,17 — Šarić)

Podignite pogled, podignite pogled, i neka vaša vjera stalno raste. Neka vas ta vjera povede uzanim putom i provede kroz vrata u grad u veličanstvenu budućnost, u beskrajnu i slavnu budućnost namijenjenu otkupljenima. “Prema tome, strpite se, braćo, do dolaska Gospodnjega! Pazite! Poljodjelac iščekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo čekajući na nj, dok ne primi ‘ranu’ i ‘kasnu kišu’. Strpite se i vi i učvrstite svoja srca, jer je blizu dolazak Gospodnji!” (Jakov 5,7.8)

Spašeni narodi neće poznavati drugoga zakona osim Zakona Neba. Svi će biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni u odjeću slavljenja i zahvaljivanja. Iznad ovoga prizora zajedno će pjevati jutarnje zvijezde a sinovi Božji klicat će od radosti, dok će se Bog i Krist ujediniti u objavljivanju: “Neće više biti grijeha, niti će ikada više biti smrti!”

“Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim — govori Jahve. … Otkrit će se tada Slava Jahvina, i svako će je tijelo vidjeti. … Učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. … U onaj dan, Jahve nad Vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda.”

“Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. … Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona. … Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata … i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” (Izaija 66,23; 40,5; 61,11; 28,5; 51,3; 35,2; 62,4.5)


Komentiraj