Jutarnji stih

Izvjestan ishod

“A David odgovori Filistejcu: ‘Ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao.’” (1. Samuelova 17,45)
“Krenuo je (Golijat) prema Davidu i proklinjao ga svojim bogovima. Smatrao je uvredom da neki momčić, koji nema nikakvo oružje, izlazi pred njega. … David se nije razljutio što ga je smatrao slabim niti je zadrhtao od njegovih strašnih prijetnji, već je odgovorio: ‘Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao.’” (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 193) “Ovaj govor iznesen jasnim, melodičnim glasom, odzvanjao je zrakom i tisuće koje su bile svrstane za rat jasno su ga čule. Golijatov gnjev raspalio se do krajnosti. U bijesu je spustio kacigu koja je štitila njegovo čelo i potrčao da se osveti svojem protivniku. Jišajev sin se pripremao za neprijatelja. ‘Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo, i on pade ničice na zemlju.’ Redovima obje vojske proširilo se zaprepaštenje. Svi su bili uvjereni da će David biti ubijen, ali kad je kamen poletio zrakom ravno u cilj, vidjeli su kako je moćni ratnik zadrhtao i ispružio ruke kao da ga je pogodila iznenadna sljepoća. Div se zanjihao, posrnuo i kao posječeni hrast pao na zemlju. David nije čekao ni trenutak. Pritrčao je tijelu Filistejca koji je ležao i objema rukama izvukao Golijatov teški mač. Trenutak ranije div se hvalisao da će njime odsjeći mladićevu glavu s ramena i predati njegovo tijelo pticama nebeskim. Sada ga je on digao u zrak i glava hvalisavca se otkotrljala od trupla, a povik radosti odjeknuo je izraelskim taborom.” (Patrijarsi i proroci, str. 545,546)


Komentiraj