““Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo — žezlo je tvog kraljevstva!”“ (Psalam 45,7)
Premda se uznio na Nebo u Božju nazočnost dijeleći prijestolje svemira, Isus nije ništa izgubio od svoje suosjećajne naravi. Danas je isto nježno, suosjećajno srce otvoreno za sve patnje čovječanstva. Ruka koja je bila probodena, danas je ispružena da mnogo obilnije blagoslovi Njegov narod koji je na svijetu. …
U svim našim kušnjama imamo sigurnog Pomoćnika. On nas neće ostaviti same da se borimo s kušnjama, da se borimo sa zlom i na kraju budemo slomljeni teretom i tugom. Premda je sada sakriven od očiju smrtnika, uho vjere može čuti Njegov glas kako govori: ““Ne boj se, jer sam ja s tobom! ““Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova.”“ (Otkrivenje 1,18) (Isusov život, str. 396)
Oni koji odbace bezakonje iz svojega srca i podignu ruke iskreno se obraćajući Bogu, dobit će pomoć koju im jedino Bog može pružiti. Otkup je već plaćen za duše ljudi i oni imaju priliku pobjeći iz ropstva grijehu i steći oprost, neporočnost i Nebo. … Oni koji često dolaze pred prijestolje milosti, koji upućuju iskrene, ozbiljne molitve tražeći božansku mudrost i silu, svakako će postati aktivni, korisni Kristovi sluge. Možda neće imati velike sposobnosti, ali u poniznosti srca i čvrstom oslanjanju na Krista, oni mogu obaviti korisno djelo u dovođenju duša Kristu. …
Tisuće ljudi imaju pogrešno razumijevanje o Bogu i Njegovim osobinama. … Bog je Bog istine! Pravednost i milost osobine su Njegovog prijestolja. On je Bog ljubavi, sućuti i nježnog suosjećanja. Tako je i predstavljen preko svojeg Sina, našeg Spasitelja. On je Bog strpljenja i dugog podnošenja. Ako je Biće koje obožavamo takvo, ako je takav Njegov karakter koji želimo usvojiti, onda doista obožavamo pravog Boga!
Kada slijedimo Krista, Njegove zasluge, pripisane nama, pojavljuju se pred Ocem kao slatki miris. Vrline karaktera našega Spasitelja, usađene u naše srce, širit će svuda oko nas predivan miris. (5T 173,174)