“Učinit ću te otpornim na ovaj narod, kao neprobojni brončani bedem. Napadat će te, ali neće te svladati jer ja sam s tobom. Ja ću te braniti i od njih spasiti. Tako je rekao Bog.” (Jeremija 15,20 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Vidjela sam anđela kako stoji s vagom u rukama važući misli i interese Božjeg naroda, posebno mladih. Na jednoj strani bile su misli i interesi koji su usmjereni prema Nebu, a na drugoj misli i interesi koji su usmjereni prema Zemlji. Na ovoj zdjelici vage nalazilo se čitanje romana, misli o odijevanju i razmetanje, taština, ponos i drugo. O, kakvog li svečanog trenutka! Božji anđeli stoje s vagama važući misli onih koji se smatraju Njegovom djecom — onih koji tvrde da su mrtvi svijetu, a živi Bogu. Zdjelica vage ispunjena zemaljskim mislima, taštinom i ponosom brzo se spustila. Strana s mislima i interesima brzo se spustila bez obzira na to što je s nje padao predmet za predmetom. Strana s mislima i interesima koji su usmjereni prema Nebu podigla se istom brzinom kojom se druga spustila. O, kako je bila lagana! Mogu to opisati onako kako sam vidjela, ali nikada ne mogu prikazati svečani i živi dojam koji je ostao u mojemu umu kad sam vidjela anđela s vagom kako važe misli i interese Božjeg naroda. Anđeo je rekao: “Mogu li ovakvi ući u Nebo? Ne, ne, nikada! Reci im da je nada koju sada njeguju uzaludna i ako se brzo ne pokaju i ne steknu spasenje, moraju propasti.”
Obličje pobožnosti nikoga neće spasiti. Svi moraju doživjeti duboko i živo iskustvo. Samo će ih to spasiti u vrijeme nevolje. Tada će njihova djela biti okušana i ako su zlato, srebro i drago kamenje, bit će tajanstveno pohranjena u Gospodnjem šatoru. Ali ako su njihova djela drvo, sijeno i slama, ništa ih ne može zaštititi od žestokog Jahvina gnjeva. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, str. 114,115)