“S anđelom se hrvao i pobijedio, a onda je plačući tražio blagoslov. U Betelu je Boga susreo i s njim razgovarao. A to je Bog Svevladar, ime mu je Jahve.” (Hošea 12,4.5 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Jakov se s “anđelom borio i nadvladao ga” (Hošea 12,4). Poniznošću, pokajanjem i predanjem samog sebe ovaj grešni, zabludjeli smrtnik nadvladao je Veličanstvo Neba. On se drhtavom rukom čvrsto držao Božjih obećanja i Srce Beskrajne Ljubavi nije se moglo oglušiti na grešnikove molbe. (Patrijarsi i proroci, str. 158)
Ipak Jakovljeva povijest pruža sigurnost da Bog neće odbaciti one koji su navedeni na grijeh, a koji su Mu se vratili i istinski se pokajali. Jakov je osobnim predanjem i iskrenom vjerom dobio ono što nije dobio svojom snagom u borbi. Bog je svojeg slugu poučio da mu samo božanska milost i sila mogu dati blagoslov za kojim je težio. Tako će biti i s onima koji budu živjeli u posljednjim danima. Kad ih okruže opasnosti i očaj okruži dušu, oni moraju isključivo ovisiti o zaslugama Otkupitelja. Mi sami ništa ne možemo učiniti. U svojoj bespomoćnoj nedostojnosti mi moramo vjerovati u zasluge raspetog i uskrslog Spasitelja. Tko ovo čini, nikada neće propasti. Dugi, crni popis naših prijestupa pred očima je Beskonačnog. Zapisi su potpuni, i nijedan od naših grijeha nije zaboravljen. Ali Onaj koji je čuo molbe svojih drevnih slugu, čut će molitvu vjere i oprostiti naše prijestupe. On je obećao i On će ispuniti svoju Riječ.
Jakov je nadvladao jer je bio ustrajan i odlučan. Njegovo je iskustvo svjedočanstvo o sili ustrajne molitve. Mi sada moramo naučiti pouku o ustrajnoj molitvi, nepopustljivoj vjeri. (Isto, str. 161,152)