Jedan od Božjih velikih ljudi

“Dakako, bit će velik pred Gospodinom. Sigurno neće piti ni vina ni opojna pića; napunit će se Duhom Svetim još u majčinoj utrobi.” (Luka 1,15)
“Prema nebeskim zapisima o plemenitim ljudima, Spasitelj je rekao da nitko nije bio veći od Ivana Krstitelja. Zadaća koja je njemu povjerena bila je takve naravi da je zahtijevala ne samo tjelesnu snagu i izdržljivost, već i najviše umne i duševne kvalitete. Pravilna tjelesna priprema za ovo djelo bila je tako važna da je Nebo poslalo najvišeg anđela s porukom koja je sadržavala upute za djetetove roditelje.” (Služba liječenja, str. 235) “Kao roditelji trebali su vjerno surađivati s Bogom u oblikovanju Ivanovog karaktera, karaktera koji će mu trebati za izvršavanje uloge koju mu je Bog namijenio. … Ivan je bio dijete njihovih kasnih godina, dijete čuda, pa su roditelji mogli zaključiti da će se, stoga što ima izvršiti poseban posao za Gospodina, On za njega i pobrinuti. No oni nisu tako zaključivali. Preselili su se na mirno mjesto u unutrašnjosti, gdje im sin neće biti izložen kušnjama gradskog života ili biti pozvan na odbacivanje roditeljskih savjeta i uputa koje će primati.” (Odgovorno roditeljstvo, str. 15,16) “Ivan se u pustinji mnogo spremnije mogao odreći sebe, vladati svojim apetitom i oblačiti se u skladu s prirodnom jednostavnošću. U pustinji nije bilo ničeg što bi njegov um odvojilo od razmišljanja i molitve. Sotona je imao pristup Ivanu čak i kada je ovaj zatvorio svaki prilaz kojim je mogao ući. Međutim, njegove životne navike bile su toliko čiste i prirodne da je mogao uočiti neprijatelja i oduprijeti mu se snažnim duhom i odlučnim karakterom. Pred Ivanom je bila otvorena knjiga prirode sa svojom neiscrpnom riznicom savjeta. Težio je za Božjom naklonošću, Duh Sveti je počivao na njemu i u njegovom je srcu rasplamsao žar za velikim poslom pozivanja ljudi na obraćenje, na uzvišeniji i svetiji život. U oskudici i teškoćama osamljeničkog života, Ivan se pripremao da upravlja svojim tjelesnim i umnim snagama da bi, nepoljuljan okolnostima, mogao stajati među ljudima poput stijena i planina u pustinji koje su ga okruživale trideset godina.” (The Spirit of Prophecy, sv. 2, str. 47)