Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 16”.
1 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 2 »Ne uzimaj sebi ženu i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome mjestu.« 3 Jer ovako veli Gospod za sinove i kćeri koji se rodiše na ovome mjestu i za njihove majke koje ih porodiše i očeve njihove koji ih izrodiše u ovoj zemlji: 4 »Pomrijet će od smrtonosnih bolesti. Neće biti oplakani ni sahranjeni; bit će kao gnoj na površju zemlje, skončat će i od mača i od gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.« 5 Jer ovako veli Gospod: »Nemoj ulaziti u kuću jauka, ne idi ni naricati niti ih sažaljevati; jer ja sam ustegnuo svoj mir od toga puka, milosrđe i smilovanje«, riječ je Gospodnja. 6 »Pomrijet će i mali i veliki u ovoj zemlji. Neće biti sahranjeni niti će ih oplakati; i nitko si neće praviti ureza niti će si tko zbog njih glavu brijati.7 I neće za njima lomiti kruh u žalosti da ih utješe zbog mrtvoga niti će ih tko napojiti čašom utjehe zbog oca njegova ili matere njegove. 8 Ni u kuću gozbe nemoj ulaziti da s njima sjedneš da bi jeo i pio.« 9 Jer ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: »Evo, ja ću učiniti da s ovog mjesta na vaše oči i za vaših dana nestane glas radosti i glas veselja, glas ženika i glas nevjeste. 10 I dogodit će se, kad objaviš tom puku sve ove riječi, da će ti reći: ‘Zbog čega je Gospod navijestio sve ovo veliko zlo protiv nas? I u čemu je naše bezakonje i koji je naš grijeh što ga počinismo protiv Gospoda, Boga našega?’ 11 A ti im reci: ‘Zato što me oci vaši ostaviše’, riječ je Gospodnja, ‘pa iđahu za drugim bogovima i služahu im i klanjahu im se, a mene ostaviše i ne držahu Zakon moj. 12 A vi učiniste još gore nego očevi vaši; jer gle, svaki od vas ide za okorjelošću zloga srca svojega, a mene ne sluša. 13 Zato ću vas prognati iz ove zemlje u zemlju koju niste poznavali ni vi ni očevi vaši. I tamo ćete služiti drugim bogovima danju i noću; jer neću vam iskazivati milost.’« 14 »Zato, evo, dolaze dani«, riječ je Gospodnja, »kad se više neće govoriti: ‘Tako živ bio Gospod koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske’, 15 nego: ‘Tako živ bio Gospod koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.’ Jer ja ću ih vratiti u njihovu zemlju što sam je dao ocima njihovim. 16 Gle, ja ću poslati mnoge ribare«, riječ je Gospodnja, »koji će ih loviti. A zatim ću poslati mnoge lovce koji će ih goniti sa svih gora i sa svih brjegova i iz pukotina stijena. 17 Jer moje su oči nad svim njihovim putima; neće se sakriti od lica mojega i bezakonje njihovo neće biti zakriveno od očiju mojih. 18 I prvo ću im dvostruko naplatiti bezakonje njihovo i grijeh njihov, jer su zemlju moju oskvrnuli truplima svojih gnusoba i baštinu moju napunili svojim grozotama.« 19 Gospode, snago moja i tvrđavo moja i utočište moje u dan nevolje! K tebi će dolaziti narodi s krajeva zemaljskih i govorit će: »Oci naši naslijediše samo laž, ispraznost i stvari od kojih nema koristi.« 20 Može li čovjek sam sebi načiniti bogove? Ali to bogovi nisu! 21 Zato ću im ja, eto, ovaj put obznaniti: obznanit ću im ruku svoju i silu svoju, i znat će da mi je ime Gospod.«