Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Jeremija 26".

1 U početku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, dođe ova riječ od Gospoda, govoreći: 2 »Ovako veli Gospod: ‘Stani u predvorje Doma Gospodnjega, te svim gradovima Judinim koji dolaze pokloniti se u Domu Gospodnjemu prozbori sve ove riječi što sam ti ih zapovjedio da im kažeš. Ne izostavi ni riječ! 3 Možda će poslušati i odvratiti se svaki od zloga puta svojega, pa ću se pokajati za zlo što sam ga ja namislio njima učiniti zbog zlih djela njihovih.’ 4 I reci im: ‘Ovako veli Gospod: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu mojemu što sam ga stavio pred vas, 5 slušajući riječi mojih slugu proroka koje ja k vama šaljem zarana ih dižući i šaljući ih (a niste ih slušali), 6 tada ću s ovim Domom učiniti kao sa Šilom, a ovaj grad učinit ću prokletstvom za sve narode na zemlji.’« 7 I svećenici i proroci i sav puk čuli su Jeremiju kako govori ove riječi u Domu Gospodnjemu. 8 I dogodi se, kad Jeremija presta govoriti sve što mu Gospod bijaše zapovjedio da kaže svemu puku, da ga zgrabiše svećenici i proroci i sav puk govoreći: »Zasigurno ćeš umrijeti! 9 Zašto si prorokovao u ime Gospodnje govoreći: ‘Ovaj Dom bit će kao Šilo, a grad ovaj ostat će pust, bez žitelja?’« I sav se puk skupi na Jeremiju u Domu Gospodnjemu. 10 Pa kad to čuše knezovi Judini, dođoše iz kraljeva dvora u Dom Gospodnji te sjedoše na ulazu Novih dveri Doma Gospodnjega. 11 Tada svećenici i proroci rekoše knezovima i svemu puku govoreći: »Ovaj čovjek zaslužuje smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste čuli na svoje uši.« 12 Nato Jeremija reče svim knezovima i svemu puku govoreći: »Gospod me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i protiv ovoga grada sve ove riječi što ste ih čuli. 13 Zato sad popravite svoje putove i djela svoja, i poslušajte glas Gospoda, Boga svojega; tada će se Gospod pokajati za zlo što ga je vama prorekao. 14 A ja, ja sam, evo, u vašim rukama. Učinite sa mnom kako je u vašim očima dobro i prȁvo. 15 Ali vi dobro znajte da ćete, budete li vi mene pogubili, krv nedužnu svaliti na sebe i na ovaj grad i na stanovnike njegove. Jer uistinu me Gospod poslao k vama da na vaše uši izgovorim sve ove riječi.« 16 Tada knezovi i sav puk rekoše svećenicima i prorocima: »Ovaj čovjek ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Gospoda, Boga našega.« 17 Ustadoše i neki od starješina zemaljskih te rekoše svemu zboru puka govoreći: 18 »Mihej Morešećanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja Judina, te reče svemu puku Judinu govoreći: ‘Ovako veli Gospod Nad Vojskama: Sion će biti polje izorano i Jeruzalem će postati ruševina, a gora Doma uzvišica sa šumom.’ 19 Je li ga Ezekija, kralj Judin, i sav Juda zato pogubio? Nije li se pobojao Gospoda i zaiskao naklonost Gospodnju? I Gospod se pokaja za zlo što ga je njima prorekao. Mi ćemo tako nanijeti veliko zlo dušama svojim.« 20 A bijaše tamo i čovjek koji je prorokovao u ime Gospodnje, Urija, sin Šemajin, iz Kirjat-Jearima; i on je prorokovao protiv ovoga grada i protiv ove zemlje, sve u skladu s riječima Jeremijinim. 21 I kad je kralj Jojakim sa svim svojim junacima i sa svim knezovima čuo riječi njegove, kralj je tražio da ga pogubi. Ali kad Urija to ču, prestraši se i pobježe te ode u Egipat. 22 Tada kralj Jojakim posla ljude u Egipat: Elnatana, sina Akborova, i još neke ljude da s njim idu u Egipat. 23 I oni izvedoše Uriju iz Egipta i dovedoše ga kralju Jojakimu, koji ga ubi mačem, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. 24 Ali ruka Ahikama, sina Šafanova, bijaše s Jeremijom te ga ne predaše u ruke puka da ga pogubi.