“Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav.” (1. Ivanova 4,7.8)
Ove riječi apostola Ivana govore o odnosu između ljudi, posebice između kršćana. Na koji način mi ostvarujemo te odnose? Na dva osnovna načina — našim djelima i našim riječima.
Možemo činiti mnoga dobra i lijepa djela: pomoći u poslu, donijeti nemoćnima ručak, pokloniti nešto, posuditi im ono što trebaju, otići u posjet bolesnima, pomoći u učenju, u spremanju kuće, košenju trave, zaštititi nekoga, ponijeti teški teret i još mnogo toga. To su dobra djela koja obično činimo. Pitanje je samo: Koliko ih činimo?
Čini mi se da djela određuju naše odnose u manjoj mjeri nego riječi. Vjerojatno je to zato što malo činimo jedni za druge. Kad bismo više činili, utjecaj djela bio bi veći nego utjecaj riječi.
Ovako veći dio naših odnosa kroje naše riječi, naš jezik, ili “malen ud”, kako ga naziva apostol Jakov. On kaže: “Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni ‘na sliku Božju’. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti!” (Jakov 3,9,10)
Jakov ozbiljno raspravlja o jeziku i zato kaže: “Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre a koliku šumu zapali! I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Uistinu, svakovrsne zvijeri i ptice, gmazovi i morske životinje, mogu se ukrotiti — i ukroćene su od ljudskog roda — ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova.” (Jakov 3,5-8)
Malen ud, a može činiti velike stvari, kaže Jakov. No u kojem smjeru? Dobrom ili lošem? To zaista “kroji” jezik, pa ga zato Jakov nekoliko redaka ranije uspoređuje s uzdama, a zatim i s kormilom: “Ako stavimo konjima uzde u usta da nam se pokoravaju, možemo upravljati cijelim njihovim tijelom. Pogledajte i lađe! Njima, iako su velike i premda ih gone silni vjetrovi, upravlja vrlo malo kormilo kamo god kormilarova volja hoće.” (Jakov 3,3.4)
Ponekad mi se čini da su sve naše ljudske zajednice kao neke lađe. I one državne, i političke, i crkvene, i poslovne, i mnoge različite društvene, pa i obiteljske. Mi ljudi upravljamo ovim lađama i usmjeravamo ih tim malenim udom, jezikom, koji kormilari našim životom.
A što kormilari jezikom? Vjerujem da ćete se složiti sa mnom da su to naše misli. U Evanđelju po Mateju Isus kaže: “Kako možete govoriti dobro kad ste zli. Ta, usta govore onim čega je srce prepuno! Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo. Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan.” (Matej 12,34-36)
Trebali bismo se zato ozbiljno upitati: Čime hranimo svoje srce i misli? Jesu li naše riječi korisne ili nekorisne? Izgrađuju li one naše odnose i je li ljubav temelj naših misli, riječi i djela?
Kako bi život u našim zajednicama bio drukčiji kad bi svi ljudi koji se nazivaju kršćanima, obični i oni vodeći, hranili svoje srce i svoje misli Božjom riječju i Božjom ljubavlju. Mnoge nekorisne riječi i mnogi sukobi bili bi izbjegnuti, a život i odnosi bili bi plodonosni.
Darko Kovačević
