Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jošua 17”.
1 A ovo bijaše ždrijeb za pleme Manašeovo, jer on bijaše prvorođenac Josipov. Makiru, prvorođencu Manašeovu, ocu Gileadovu, budući da on bijaše ratnik, njemu pripadne Gilead i Bašan. 2 Svoj dio dobili su i ostali sinovi Manašeovi po svojim rodovima: sinovi Abiezerovi i sinovi Helekovi i sinovi Asrielovi i sinovi Šekemovi i sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. To su bili muški potomci Manašea, sina Josipova, po svojim rodovima. 3 No Celofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova, nego samo kćeri. A ovo su imena kćeri njegovih: Mahla i Noa, Hogla, Milka i Tirca. 4 I dođoše one pred Eleazara, svećenika, i pred Jošuu, sina Nunova, i pred glavare govoreći: »Gospod je zapovjedio Mojsiju da nam dadne baštinu među našom braćom.« Stoga im, po zapovjedi Gospodnjoj, dade baštinu među braćom oca njihova. 5 Tako je Manašea zapalo deset dijelova, povrh zemlje gileadske i bašanske što bijaše onkraj Jordana, 6 jer su kćeri Manašeove primile baštinu među njegovim sinovima; gileadska je pak zemlja pripala ostalim sinovima Manašeovim. 7 A Manašeova je međa bila od Ašera do Mikmetata, što leži istočno od Šekema; potom je međa išla nadesno, prema stanovnicima En-Tapuaha. 8 Zemlja Tapuah pripadala je Manašeu, ali sâm Tapuah na međi Manašeovoj pripadao je sinovima Efraimovim. 9 Onda se međa spuštala do potoka Kane, južno od potoka. Ovi gradovi među gradovima Manašeovim pripadali su Efraimu. A Manašeova međa bila je sa sjeverne strane potoka i izbijala na more. 10 Na jugu je bilo Efraimovo, na sjeveru pak Manašeovo, a more im je bilo međa. I na sjeveru su dopirali do Ašera, a na istoku do Jisakara. 11 I u Jisakaru i u Ašeru Manašeu su pripadali Bet-Šean sa svojim naseljima i Jibleam sa svojim naseljima i stanovnici Dora sa svojim naseljima i stanovnici En-Dora sa svojim naseljima i stanovnici Taanaka sa svojim naseljima i stanovnici Megida sa svojim naseljima — tri područja. 12 Ali sinovi Manašeovi nisu mogli protjerati stanovnike tih gradova pa su Kanaanci ostali živjeti u toj zemlji. 13 I dogodi se, kad su sinovi Izraelovi ojačali, da su Kanaancima nametnuli tlaku, ali ih ne mogoše sasma protjerati. 14 Tada sinovi Josipovi prozbore Jošui govoreći: »Zašto si mi dao u baštinu samo jedan ždrijeb i jedan dio? Ta ja sam brojan puk kojega je Gospod dosad blagoslivljao.« 15 A Jošua im reče: »Ako si brojan puk, ti uzađi u šume pa iskrči sebi ondje u zemlji Perižanâ i divova, budući da ti je pretijesno gorje Efraimovo.« 16 Nato sinovi Josipovi rekoše: »Ovo gorje neće mi dostajati, a svi Kanaanci koji žive u zemlji, u dolini, imaju željezna kola, i oni koji su iz Bet-Šeana i njegovih naselja i oni koji su iz Jizreelske doline.« 17 Tada Jošua reče domu Josipovu, Efraimu i Manašeu, govoreći: »Ti si brojan puk i imaš veliku snagu; nećeš imati samo jedan ždrijeb, 18 nego neka gorje bude tvoje. To naime jest šuma, ali ti ćeš je iskrčiti te će i njezini krajevi biti tvoji; jer ti ćeš protjerati Kanaance iako imaju željezna kola, iako oni jesu jaki.«