Jošua 2

22. 07. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jošua 2”.

1 Tada Jošua, sin Nunov, posla iz Šitima dvojicu ljudi da potajno izvide, govoreći: »Idite, razvidite zemlju, osobito Jerihon.« I oni odoše pa dođoše u kuću neke bludnice, kojoj bijaše ime Rahaba, te počinuše ondje. 2 Ali to bijaše rečeno kralju jerihonskom govoreći: »Gle, neki ljudi od sinova Izraelovih dođoše noćas ovamo da istraže zemlju.« 3 A kralj jerihonski poruči Rahabi govoreći: »Izvedi te ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u kuću tvoju, jer su došli istražiti svu zemlju.« 4 Ali žena uze onu dvojicu ljudi i sakri ih te reče: »Jest, tî su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su oni. 5 I dogodilo se, kad su se u sumrak zatvarale dveri, da su ljudi izašli. Ne znam kamo su ljudi otišli; pođite brzo za njima jer ih još možete stići.« 6 A ona ih bijaše izvela na krov te ih zakrila stabljikama lana što ih je razastrla po krovu. 7 I ljudi pođoše za njima put Jordana, prema gazovima. A čim su progonitelji izašli za njima, dveri se zatvoriše. 8 I prije no što su ovi polijegali, ona uzađe k njima na krov 9 te reče ljudima: »Znam da vam je Gospod dao ovu zemlju i da se strah od vas sručio na nas te da su svi stanovnici ove zemlje zbog vas klonuli. 10 Jer čuli smo kako je Gospod zbog vas isušio vodu Crvenoga mora kad ste izašli iz Egipta, i što ste učinili dvojici amorejskih kraljeva koji bijahu onkraj Jordana, Sihonu i Ogu, kako ste ih zatrli. 11 I kad smo to čuli, pretrnu nam srce; i nikog više zbog vas ne bijaše da ukrijepi duh. Jer Gospod, Bog vaš, on je Bog gore na nebu i dolje na zemlji. 12 Zato sad, molim vas, budući da sam vam iskazala milosrđe, zakunite mi se Gospodom da ćete i vi iskazati milosrđe domu oca mojega i dajte mi pouzdan znak 13 da ćete ostaviti na životu oca mojega i majku moju i braću moju i sestre moje i sve što je njihovo, i da ćete duše naše izbaviti od smrti.« 14 Nato joj ljudi rekoše: »Svojim životom jamčimo za vas ako ne izdate ovu našu stvar. Pa neka bude ovako: kad nam Gospod dade ovu zemlju, onda ćemo vam iskazati milosrđe i vjernost.« 15 Tada ih ona po užetu spusti kroz prozor jer joj je kuća bila na gradskim zidinama; ona je naime stanovala na zidinama. 16 I reče im: »Idite u goru, da progonitelji ne naiđu na vas, i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem.« 17 Tada joj ljudi rekoše: »Mi ćemo biti slobodni od ove tvoje zakletve kojom si nas zaklela: 18 evo, kad mi uđemo u ovu zemlju, priveži ovu vrpcu od grimiznih niti na prozor kroz koji nas spuštaš i skupi kod sebe, u kući, oca svojega i majku svoju i braću svoju i sav dom oca svojega. 19 I neka bude ovako: tko god izađe van kroz tvoja kućna vrata, krv njegova na njegovu glavu — a mi smo nedužni; a tko god bude s tobom u kući, krv njegova na našu glavu — ako se ičija ruka spusti na nj. 20 Ako pak izdaš ovu našu stvar, onda ćemo biti slobodni od ove tvoje zakletve kojom si nas zaklela.« 21 A ona reče: »Kako rekoste, tako neka bude.« Tada ih ona pusti, i oni odoše. A ona priveza grimiznu vrpcu na prozor. 22 Oni dakle odoše pa dođoše u goru te ostadoše ondje tri dana dok se progonitelji nisu vratili. A progonitelji su ih tražili po svim putovima, ali ih nisu našli. 23 Tada ona dva čovjeka krenuše nazad, te siđoše s gore i prijeđoše rijeku pa dođoše k Jošui, sinu Nunovu, i izvijestiše ga o svemu što ih je snašlo. 24 I rekoše Jošui: »Zaista nam je Gospod svu tu zemlju predao u ruke; ta i svi stanovnici te zemlje klonuli su zbog nas.«