Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jošua 5”.
1 I dogodi se, kad su svi amorejski kraljevi koji bijahu na zapadnoj strani Jordana i svi kanaanski kraljevi koji bijahu uz more čuli da je Gospod isušio jordanske vode pred sinovima Izraelovim dok bijasmo prelazili, da im pretrnu srce te ne bijaše više duha u njima zbog sinova Izraelovih. 2 U to vrijeme reče Gospod Jošui: »Načini sebi kamene noževe i ponovo, drugi put, obreži sinove Izraelove.« 3 I načini Jošua kamene noževe te obreza sinove Izraelove na brežuljku Aralotu. 4 A ovo je razlog zašto ih je Jošua obrezao: sav puk koji izađe iz Egipta, sve muško, svi ratnici, pomriješe putem u pustinji pošto izađoše iz Egipta. 5 Naime, sav puk koji izađe bijaše obrezan, ali sav puk koji je rođen putem u pustinji, pošto izađoše iz Egipta, ne bijaše obrezan. 6 Jer sinovi su Izraelovi četrdeset godina hodili pustinjom dok sav narod, ratnici koji izađoše iz Egipta, ne pomrije, budući da nisu slušali glasa Gospodnjega te im se Gospod zakleo da im neće dati da vide zemlju za koju se Gospod zakleo ocima njihovim da će je nama dati, zemlju kojom teče med i mlijeko. 7 A sinove njihove, koje je podigao na njihovo mjesto, njih je Jošua obrezao jer su bili neobrezani, budući da ih putem nisu obrezivali. 8 I dogodi se, kad su završili s obrezanjem sveg naroda, da su ostali na svojemu mjestu u taboru sve dok nisu ozdravili. 9 Tada Gospod reče Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« Stoga onome mjestu nadjenuše ime Gilgal, koje osta sve do današnjega dana. 10 I utaboriše se sinovi Izraelovi u Gilgalu te četrnaestoga dana u mjesecu, navečer, na jerihonskim ravnima svetkovahu Pashu. 11 A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, jeli su od uroda one zemlje: neukvasana kruha i pržena zrnja. 12 I pošto su sutradan jeli od uroda one zemlje, mana prestade. Tako sinovi Izraelovi nisu više imali mane, nego su te godine jeli od ljetine zemlje kanaanske. 13 I dogodi se, kad Jošua bijaše kod Jerihona, da podiže oči svoje i pogleda, kad gle: čovjek stoji njemu nasuprot, a u ruci mu njegov isukani mač. I dođe Jošua k njemu pa mu reče: »Jesi li ti za nas ili za naše neprijatelje?« 14 A on reče: »Ne, ja sam naime sad došao kao zapovjednik vojske Gospodnje.« Nato Jošua pade licem svojim na zemlju i pokloni mu se pa mu reče: »Što moj gospodin ima reći sluzi svojemu?« 15 A zapovjednik vojske Gospodnje reče Jošui: »Izuj svoju obuću sa svojih nogu jer je to mjesto na kojem ti stojiš sveto.« I Jošua učini tako.