“Vijest o tome dođe do ušiju crkvi u Jeruzalemu; tada poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on dođe tamo te vidje milost Božju, obradova se pa ih sve opominjaše da odlučna srca ostanu vjerni Gospodinu.” (Djela 11,22.23)

Nakon što su učenici zbog progonstva bili istjerani iz Jeruzalema, evanđeoska vijest naglo se proširila u područja izvan Palestine, i u važnim središtima osnovane su mnoge male skupine vjernika. …

Među mjestima u kojima je Evanđelje prihvaćeno s radošću spominje se Antiohija, u ono vrijeme sirijska metropola. Razvijena trgovina koja se odvijala u ovom napučenom središtu dovela je u grad mnoge ljude različitih nacionalnosti. Osim toga Antiohija je bila poznata kao stjecište ljubitelja uživanja i zadovoljstava zbog svojeg povoljnog položaja, prekrasne okolice, bogatstva, kulture i profinjenosti. U apostolsko doba ona je postala grad luksuza i poroka.

Evanđelje su u Antiohiji javno navješćivali neki učenici s Cipra i iz Cirene propovijedajući “Gospodina, Isusa”. “I ruka Gospodnja bijaše s njima” pa su njihovi napori urodili plodom. “Velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.”

“Vijest o tome dođe do ušiju crkvi u Jeruzalemu; tada poslaše Barnabu u Antiohiju.” Po dolasku u novo polje rada, Barnaba je vidio da je djelo već uznapredovalo božanskom milošću; zato se “ohrabrio pa ih sve opominjaše da odlučna srca ostanu vjerni Gospodinu”. (Djela apostolska, str. 98)