“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5,17)

Kad razmišljamo o Kristu, karakter se izgrađuje na Božju sliku. Naše su misli prožete osjećajem Njegove dobrote i ljubavi. Mi promatramo Njegov karakter, i tako On ispunjava sve naše misli. Njegova nas ljubav okružuje. Dovoljno je da samo jedan trenutak gledamo slavu podnevnog sunca, i da nam potom ono lebdi pred očima na što god pogledali.

To isto se događa kad gledamo Krista; tada sve što gledamo odsjajuje sliku Sunca Pravednosti. Mi više ne možemo gledati nešto drugo, ili govoriti o nečemu drugom. Njegova se slika urezuje u našu dušu, prožima naš svakodnevni život u svim njegovim pojedinostima, omekšava i obuzdava cijelu našu narav. Razmišljanjem o Njemu preobražavamo se na Božju sliku i postajemo slični Kristu. Tada od nas zrače svijetle i tople zrake Sunca Pravednosti na sve s kojima dolazimo u dodir. Naš je karakter promijenjen. Srce, duša i um kupaju se u svjetlosti Onoga koji nas je ljubio i sebe predao za nas. I ovdje Bog otkriva osobni i živi utjecaj koji vjerom vrši u srcima.

Kad primamo Božju riječ i kad nas ona ispunjava, radujemo se u stalnoj Kristovoj nazočnosti koja upravlja našim mislima, namjerama i djelovanjem. Koristimo se savjetima najvećeg Učitelja kojega je svijet ikada poznavao. Svijest o našoj ljudskoj odgovornosti i o našem utjecaju daje nam nov pogled na život i svakodnevne dužnosti. Isus Krist je nama sve — prvi, posljednji i najbolji u svemu. (Poruke mladima, str. 134,135)