“Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.” (Psalam 104,14.15)

Bog se obilno pobrinuo za uzdržavanje i sreću svih svojih stvorenja; da Njegovi zakoni nisu nikad prestupljeni i da su svi postupali u skladu s božanskom voljom, ljudi bi uživali u zdravlju, miru i sreći, umjesto u bijedi i stalnom zlu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 308)

Samo se moćnom silom Beskrajnog počela prirode na zemlji, moru i na nebu drže u svojim granicama. A ta počéla On upotrebljava na sreću svojih stvorenja. “Svoju bogatu riznicu” Bog će obilno trošiti “da daje kišu … u pravo vrijeme, i blagoslovi svaki pothvat tvojih ruku” (Ponovljeni zakon 28,12).

“Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima. Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima. … Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku, da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi, i da kruh okrijepi srce čovjeku.” (Proroci i kraljevi, str. 86,87)