“Gle, samo ovo iznađoh: da je Bog ljude stvorio čestitima, ali oni traže mnoge spletke.” (Propovjednik 7,29 — Varaždinska Biblija)

Čovjek je trebao odražavati Božje obličje vanjskim izgledom i karakterom. Samo je Krist “otisak njegove bîti” (Hebrejima 1,3), ali čovjek je stvoren na sliku Božju. Njegova je narav bila u skladu s Božjom voljom. Njegov je um bio osposobljen da shvati božanske predmete. Njegove su misli bile čiste, njegov apetit i želje pod nadzorom uma. On je bio svet i sretan što je stvoren na Božju sliku i za poslušnost Njegovoj volji.

Kad je čovjek izišao iz ruku svojega Stvoritelja, on je bio plemenita stasa i savršena sklada. Njegov je izraz lica imao rumeni ton zdravlja i zračio radošću života. Adam je bio viši od ljudi koji danas žive na Zemlji. Eva je bila nešto nižeg stasa, ali ipak je njen izgled bio plemenit, prepun ljepote. Bezgrešan par nije nosio umjetnu odjeću, već su bili odjeveni svjetlošću i slavom koju nose anđeli. Sve dok su živjeli životom poslušnosti Bogu, oni su bili zaodjenuti ovom odjećom svjetlosti. … Sam je Bog dao Adamu druga. … Eva je stvorena od rebra uzeta iz Adamovih prsa, upućujući na to da ga ona ne treba nadzirati kao gospodar, niti mu treba biti podređena, već jednaka s njim, da je on voli i štiti. (Patrijarsi i proroci, str. 26,27)

Sve dok su ostali vjerni božanskom Zakonu, njihova sposobnost da spoznaju, uživaju i ljube trebala je rasti. Oni bi neprekidno stjecali nova blaga znanja, otkrivali nove izvore sreće i stjecali sve jasniju, potpuniju predodžbu o nemjerljivoj, nepresušnoj Božjoj ljubavi. (Patrijarsi i proroci, str. 31)