“I oni će biti narod moj, a ja, ja ću biti Bog njihov. I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom.” (Jeremija 32,38.41)

Kristova ljubav prema Njegovoj djeci nježna je koliko je i jaka. Ona je jača od smrti. On je umro da bi nas otkupio i da bismo bili jedno s Njim, tajanstveno i vječno “jedno”. Njegova ljubav je toliko jaka da pokreće sve Njegove sile i koristi sve izvore Neba za dobro svojeg naroda. U toj ljubavi nema promjene, nema ni trunke mijene. Ona je ista jučer, danas i u vječnosti. Iako je grijeh vjekovima pokušavao ugušiti tu ljubav i spriječiti njezin tok prema Zemlji, ona još teče obilno k onima za koje je Krist umro.

Bog voli bezgrešne anđele koji Mu služe, koji su poslušni svim Njegovim zapovijedima, ali im ne pruža svoju milost. Ta nebeska bića ništa ne znaju o milosti; ona im nikada nije ni bila potrebna jer nikada nisu sagriješila. Milost je Božje svojstvo pokazano nedostojnim ljudskim bićima. Mi je nismo tražili, ali je ona potražila nas. Bog se raduje izlijevajući svoju milost na svakoga tko je nje gladan i žedan, ne zato što smo je dostojni, već zato što smo je potpuno nedostojni. (Testimonies to Ministers, str. 519)