Žrtva Bogu je duh ponizni: srce meko i slomljeno, Bože, ti nećeš prezreti.” (Psalam 51,17 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Put u Nebo danas nije ništa lakši nego u Spasiteljevo vrijeme. Mi moramo ukloniti svaki grijeh. Mora biti presječeno svako omiljeno popuštanje koje ometa vjerski život. Desno oko ili desna ruka moraju biti žrtvovani ako su uzrok sablazni. … Jesmo li spremni odbaciti vlastitu pravednost? Jesmo li spremni napustiti izabrano svjetovno društvo? … Svako naše druženje, koliko god bilo ograničeno, vrši na nas određeni utjecaj. Granica dokle ćemo biti pod ovim utjecajem bit će određena mjerom prisnosti, trajnosti veze i našom ljubavlju i obožavanjem onoga s kime se družimo. Tako poznanstvom i druženjem s Kristom mi možemo postati kao On, jedini bezgrešan Uzor. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 191)

Nema izvanjske forme koja nas može očistiti, nema obreda od strane najsvetijih ljudi koji može zamijeniti krštenje Duhom Svetim. Božji Duh mora obaviti svoje djelo u srcu. … Kristov duh otkrit će se u svima koji su rođeni od Boga. Sukob i svađa ne mogu se pojaviti među onima koji su pod nadzorom Njegovog Duha. …

Razgovarati o vjerskim stvarima na uobičajen način, moliti za duhovne blagoslove bez stvarne gladi duše i žive vjere, ne vrijedi. Mnoštvo koje se divilo i tiskalo oko Krista nije dobilo nikakvu živu silu od dodira. Ali kada je siromašna, jadna žena u svojoj velikoj potrebi pružila ruku i dotaknula rub Isusove odjeće, osjetila je iscjeljujuću snagu. Njezin dodir bio je dodir vjere. (Isto, sv. 5, str. 195)