“Da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.” (Rimljanima 8,4)

Bog nas je ljubio neizrecivom ljubavlju, a naša se ljubav prema Njemu budi kada donekle shvatimo dužinu, širinu, visinu i dubinu te ljubavi koja nadmašuje svaki um. Otkrivajući privlačnu Kristovu ljepotu, upoznajući Njegovu ljubav pokazanu prema nama dok smo još bili grešnici, tvrdo srce se smekšava i postaje krotko, a grešnik se preobražava i postaje dijete Neba. Bog ne upotrebljava nasilne mjere; sredstvo kojim se služi da bi odagnao grijeh iz srca jest ljubav. Njome pretvara oholost u poniznost, a neprijateljstvo i nevjerovanje u ljubav i vjeru.

Židovi su silno nastojali postići savršenstvo vlastitim naporima, ali nisu uspjeli. Krist im je već objasnio da ih njihova pravednost nikad neće odvesti u nebesko kraljevstvo. Sad im otkriva narav pravednosti koju moraju imati svi koji će ući u Nebo. U cijelom Govoru na Gori opisivao je njezine rodove, a sad im u jednoj rečenici otkriva njezin izvor i njezinu narav: budite savršeni kao što je Bog savršen. Zakon je samo preslika Božjega karaktera. U svojem nebeskom Ocu gledajte savršen prikaz načelâ koja su temelj Njegove vladavine. Bog je ljubav. Kao što sunce šalje zrake svjetlosti, tako se ljubav, svjetlost i radost šire od Njega na sva Njegova stvorenja. U Njegovoj je naravi davanje. Sâm Njegov život je izlijevanje nesebične ljubavi. … Bog nam kaže da budemo savršeni kao što je On sâm, na isti način. U svojem malom krugu moramo biti središta svjetlosti i blagoslova, kao što je to Bog u svemiru. (Misli s Gore blaženstava, str. 68,69)