“Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene. Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije onakav kakav jedoše vaši očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.” (Ivan 6,57.58)

Naš se život treba povezati s Kristovim životom; mi moramo stalno crpsti od Njega, hraniti se Njime, živim Kruhom koji je sišao s Neba i napajati se sa svježeg, nepresušivog izvora Njegovog bogatstva. Ako Gospodina imamo stalno pred sobom, ako dopuštamo svojem srcu da Mu se obraća s hvalom i zahvaljivanjem, naš vjerski život stalno će se osvježavati.

Naše molitve dobit će oblik razgovora s Bogom kao što se razgovara s prijateljem. On će nam sâm objavljivati svoje tajne. Vrlo često ćemo imati radosnu svijest o Isusovoj prisutnosti. Često će naše srce gorjeti u nama kad se On bude približavao da razgovara s nama kao što je to činio s Henokom. … U onima koji imaju Kristovu vjeru, ona će se otkrivati kao okrepljujuće, prožimajuće načelo, kao živa, djelatna duhovna energija. Pokazat će svježinu, snagu i radost stalne mladosti.

Srce koje prima Božju riječ nije močvara koja se isparava, nije napukli zdenac koji gubi svoje blago. Ono je slično planinskom potoku koji izvire iz nepresušivog izvora čija hladna, šumeća voda skače sa stijene na stijenu osvježavajući umorne, žedne i teško opterećene. (Isusove usporedbe, str. 84)

Kršćani se moraju pripremati za ono što će uskoro snaći svijet kao najveće iznenađenje i tu pripremu trebaju objaviti marljivim proučavanjem Božje riječi. (Proroci i kraljevi, str. 398)