“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3)

Pred spašenim je mnoštvom Sveti Grad. Isus širom otvara biserna vrata i narod koji je sačuvao istinu ulazi. U njemu gledaju Božji Raj, Adamov dom dok je još bio nedužan. Tada se čuje glas, ljepši od svake glazbe koju je ikada čulo smrtno uho: “Vaša je borba završena!” “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.” (Veliki sukob, str. 508)

Vidjela sam velik broj anđela kako iz grada donose slavne krune — po jednu za svakog svetog, na kojoj je bilo napisano njegovo ime. Kad je Isus dao znak da se donesu krune, pristupili su anđeli, a dragi Isus je svojom desnicom stavio krune na glave svetih. Zatim su anđeli donijeli harfe, pa je i njih Isus predao svetima. Anđeli predvodnici dali su prvi ton, a onda su se podigli svi glasovi slijevajući se u radosnu pjesmu hvale. Sve su ruke vješto prebirale po harfinim žicama stvarajući bogatu i skladnu glazbu. Zatim sam vidjela kako je Isus društvo otkupljenih poveo prema gradskim vratima. Na dodir Njegove ruke ona su se pokrenula na svojim sjajnim šarkama pozivajući narode koji su držali istinu da uđu. U gradu je bilo svega čime su se oči mogle naslađivati. Na sve strane vidjela se raskošna slava. (Rani spisi, str. 232)