“Iz njih će se čuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ću ih i više im se neće smanjiti broj, ugled ću im dati i više ih neće prezirati.” (Jeremija 30,19)

Ali mnogi takozvani kršćani ne predstavljaju ispravno svoju vjeru. Oni su natmureni kao da ih pokriva oblak. Često govore o velikoj žrtvi koju su morali podnijeti kad su postali kršćani. Obraćaju se onima koji još nisu primili Krista, te svojim primjerom i riječima ostavljaju dojam da se moraju odreći svega što život čini ugodnim i radosnim. Oni samrtničkim pokrovom zastiru kršćansku blaženu nadu.

Na osnovi toga ostavljaju dojam da su Božji zahtjevi teret čak i za one koji ih hoće držati, i da se trebamo odreći svega što nam daje radost i zadovoljstvo. … Slobodno možemo reći ta takvi kršćani nisu uzor prave vjere. (Odgoj, str. 323)

Poslušnost našem Spasitelju ne umanjuje našu sreću i istinsko zadovoljstvo u ovom životu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 328)

Umjesto svega što traži da odbacimo, Krist nudi ono što je bolje. … Kad se pogled usmjeri na Njega, život nalazi svoje središte. … Dužnost postaje užitak, a žrtva zadovoljstvo. Slaviti Krista, postati sličan Njemu, raditi za Njega — to je najveći životni cilj i najveća radost. (Odgoj, str. 243)