“Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.” (Ivan 17,18)

Ali kad se potpuno predamo Bogu, kad u svojem radu slijedimo Njegove upute, On sebe smatra odgovornim za uspjeh. On ne želi da nagađamo kakav će uspjeh postići naši pošteni napori. Nijednom ne smijemo pomisliti na neuspjeh, jer surađujemo s Onim tko ne zna za poraz!

Mi ne trebamo govoriti o svojoj slabosti. Time bismo samo pokazali da nemamo povjerenja u Boga i da odbacujemo Njegovu Riječ. Kad gunđamo zbog svojih tereta ili odbijamo odgovornosti koje nam je dao, mi zapravo govorimo da je On tvrd gospodar, da od nas zahtijeva ono za što nam nije dao dovoljno snage. … Bog se služi oruđima koja sam izabere. Katkad se Bog koristi najskromnijim oruđem da obavi najveći posao jer se Njegova snaga najbolje otkriva u ljudskoj slabosti. Mi imamo svoja mjerila i po njima nešto proglašavamo velikim, a nešto malim; ali Bog se ne upravlja po našim pravilima. … Nije nama prepušteno da ocjenjujemo svoje talente ili da biramo svoj posao. Mi trebamo preuzimati terete koje nam je Bog namijenio, nositi ih zbog Njega i uvijek se Njemu obraćati kad nam je potreban predah. Bez obzira na vrstu posla, Boga slavimo radosnom službom od cijelog srca. Njemu je drago kad svoje odgovornosti nosimo zahvalno, radosni što nas smatra dostojnima da budemo Njegovi suradnici. (Isusove usporedbe, str. 247,248)

Krist prima s velikom radošću svako ljudsko oruđe koje Mu se hoće predati. On spaja ljudsko s božanskim da bi svijetu mogao objaviti tajnu utjelovljene ljubavi. (Misli s Gore blaženstava, str. 43)