“Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni! Pritječite u pomoć svetima u potrebama! Gostoljubivost revno njegujte!” (Rimljanima 12,12.13)

Među uvjetima za uslišanje je i ustrajnost u molitvi. Ako želimo rasti u vjeri i iskustvu, moramo se stalno moliti. Moramo biti “u molitvi ustrajni”. … Neprestana molitva je neprekidna zajednica duše s Bogom, tako da život od Boga teče u naš život; a iz našega života čistoća i svetost teku natrag k Bogu.

Potrebna je revnost u molitvi; ničemu ne smijete dopustiti da omete vašu molitvu. Uložite svaki napor da održite vezu između Isusa i svoje duše. Iskoristite svaku prigodu da idete na mjesta određena za molitvu. Oni koji se dosta trude održavati vezu s Bogom, vidjet će se na molitvenim skupovima, vjerni u izvršavanju svoje dužnosti, iskreni i željni da požanju sve moguće blagoslove. Oni će iskoristiti svaku priliku da se izlože zrakama svjetlosti s Neba.

Trebamo se moliti u obiteljskom krugu, ali iznad svega ne smijemo zanemariti osobnu molitvu, jer je to život duše. Duša ne može napredovati ako se zanemaruje molitva. Obiteljska ili javna molitva sama po sebi nije dovoljna. Neka se duša u samoći otvori pred ispitivačkim Božjim okom. Tajnu molitvu treba čuti samo Bog koji sluša molitve. Nijedno znatiželjno uho ne treba čuti sadržaj takvih molitava. Pri tajnoj molitvi duša je slobodna od utjecaja okoline, slobodna od uznemiravanja. Smireno, a ipak usrdno, duša traži Boga. Utjecaj koji struji od Onoga koji vidi što je tajno i čije je uho otvoreno da čuje molitvu koja izlazi iz srca, bit će ugodan i trajan. (Put Kristu, str. 102—104)