“A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.” (Izreke 4,23)

Odgoj srca je mnogo važniji od samog knjiškog stjecanja znanja. Dobro je, i čak nužno, posjedovati znanje svijeta u kojem živimo; ali ako iz svoje računice isključimo vječnost, počinit ćemo nepopravljivu pogrešku. Učenik može sve svoje snage posvetiti stjecanju znanja; ali ako najprije ne stekne znanje o Bogu, ako ne poštuje zakone koji upravljaju njegovim bićem, on će uništiti samoga sebe. Zbog loših navika on sve manje poštuje samoga sebe i gubi vlast nad sobom. On ne može pravilno razmišljati o onome što je za njega od najveće važnosti. Lakouman je i neumjeren u postupanju prema svojem tijelu. Ne poštujući prava načela, on propada za ovaj život i za vječnost.

Kad bi mladi shvatili vlastitu slabost, oni bi mogli naći snagu u Bogu. Ako teže tome da On bude njihov Učitelj, oni će postati mudri u Njegovoj mudrosti, a njihov će život donositi plodove blagoslova svijetu. Ali ako svoje vrijeme posvete samo svjetovnim i filozofskim znanostima i na taj se način odvoje od Boga, izgubit

će sve ono što život čini bogatim. (Služba liječenja, str. 284)

Budućnost društva određuje se po današnjoj djeci i mladima, a o domu ovisi što će ti mladi i djeca postati. Nedostatku pravog odgoja u domu mogu se pripisati većina bolesti, bijede i zločina koji nanose prokletstvo čovječanstvu. Kad bi život u domu bio čist i iskren, kad bi djeca koja su napustila njegovo toplo ognjište bila pripremljena da se uhvate u koštac sa životnim odgovornostima i opasnostima, kako bi svijet bio drukčiji! (Isto, str. 216)