“Ali je Bog bio zadovoljan svojim slugom koji je podnio toliku bol. Premda je dao svoj život kao žrtvu za grijeh, živjet će dugo i vidjeti potomke, kroz njega će se ispuniti Božja volja.” (Izaija 53,10 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Plan za naše spasenje nije bila naknadna misao, plan načinjen nakon Adamovog pada. On je bio otkrivenje “po objavi Tajne sakrivene od vječnosti” (Rimljanima 16,25). On je objava načela koja su od vječnosti bila temelj Božjeg prijestolja. Od samog početka Bog Otac i Krist znali su za Sotonin otpad i čovjekov pad izazvan djelovanjem prijevarne sile odmetnika. Bog nije uzročnik postojanja grijeha, ali je unaprijed vidio njegovo postojanje osiguravajući sredstvo kojim će se suprotstaviti ovoj strašnoj mogućnosti. Njegova ljubav prema svijetu bila je tako velika da se On zavjetovao dati svojega jedinorođenog Sina “da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3,16). (Isusov život, str. 9)

Postat će jasno da Onaj koji je neizmjeran u mudrosti nije mogao smisliti drugi plan za naše spasenje osim žrtve svojega Sina. Nagrada za ovu žrtvu jest radost što će Zemlju napučiti otkupljena bića — sveta, sretna i besmrtna. Rezultat Spasiteljeva sukoba sa silama tame jest radost otkupljenih koja će kroz svu vječnost odjekivati u slavu Bogu. A vrijednost duše je toliko velika da je Otac zadovoljan plaćenom cijenom, a sâm Krist je zadovoljan gledajući plodove svoje velike žrtve. (Veliki sukob, str. 513)