“U svemu sam vam dao primjer da se tako treba truditi i pritjecati u pomoć nemoćnima te se sjećati riječi Gospodina Isusa koje On sam reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’” (Djela, 20,35)

Među siromašnima ima mnogo onih koji žele pokazati svoju zahvalnost Bogu za Njegovu milost i istinu. Oni žarko žele podjednako sudjelovati u podupiranju Njegovog djela zajedno sa svojom imućnijom braćom. Njih ne treba obeshrabrivati. … Ako su darovane iz srca ispunjenog ljubavlju prema Bogu, ove naoko sitnice postat će posvećeni darovi, neprocjenjive žrtve kojima se Bog raduje i daje blagoslov.

Kad je rekao o udovici da je “ubacila više nego svi drugi”, Isusove su riječi bile istinite, ne samo u odnosu na pobudu, već i na rezultate njezina dara. Dar od “dvije lepte, to jest jednu četvrtinu asa” donio je Božjoj riznici iznos novca koji je mnogo veći od prinosa svih bogatih Židova. Utjecaj tog malog dara bio je kao rijeka, mala na svojem početku, ali koja se širi i produbljuje dok teče kroz vjekove. Na tisuću načina pridonosio je potpori siromašnih i širenju Radosne vijesti. Udovičin primjer samopožrtvovnosti djelovao je stalno na tisuće srca u svakoj zemlji i u svakom naraštaju. On se obraćao i bogatima i siromašnima, pa su njihovi darovi povećali vrijednost njezinog dara. Božji blagoslov nad udovičinim leptama učinio ih je izvorom velikih uspjeha. To se događa i sa svakim darom koji se poklanja i svakim djelom koje se učini s iskrenom željom da bude na slavu Bogu. On je povezan s ciljevima Svemogućega. Njegov utjecaj na dobro ne može izmjeriti nijedan čovjek. (Isusov život, str. 507)

Najobičniji poslovi, ako se obavljaju s ljubavlju i odanošću, divni su u Božjim očima. (Proroci i kraljevi, str. 141)