“Tada se kralj silno obradova zbog njega i zapovjedi da Daniela izvade iz jame. Tako Daniel bî izvađen iz jame i nikakve ozljede ne nađe se na njemu, jer se pouzdao u Boga svojega.” (Daniel 6,23 — Varaždinska Biblija)

“Kralj Darije smatrao je da bi bilo dobro postaviti namjesnike u svih sto dvadeset pokrajina svoga kraljevstva. Trebala su ih nadgledati trojica visokih kraljevskih dužnosnika. Jedan od njih bio je Daniel.” (Daniel 6,1.2 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Počasti ukazivane Danielu pobudile su zavist vodećih ljudi u kraljevstvu i oni su počeli tražiti priliku da ulože prigovor protiv njega. Međutim, nisu je nalazili “jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja”. … I tako su starješine i upravitelji, posavjetovavši se međusobno, načinili plan da upropaste proroka. (Proroci i kraljevi, str. 342)

“Nato se kralj, pošto ču tu riječ, silno sneveseli u sebi pa upravi srce na Daniela da ga izbavi. I sve do sunčeva zalaska trudio se da ga spasi. … Tada kralj ode u svoju palaču i provede noć ne jedući; i nikakva glazbala nisu donosili preda nj, a san njegov bježao je od njega.” (Daniel 6,14.18 — Varaždinska Biblija)

Bog nije spriječio Danielove neprijatelje da ga bace u lavsku jamu; On je dopustio zlim anđelima i pokvarenim ljudima da u toj mjeri izvrše svoju nakanu samo zato da bi izbavljenje svoga sluge učinio još zapaženijim i poraz neprijatelja istine i pravde još potpunijim. … Sljedećeg jutra u ranu zoru kralj Darije je požurio do jame i povikao “žalosnim glasom Danielu: ‘Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?’”

Prorok mu je odgovorio: “‘O kralju, živ bio dovijeka! Moj Bog je poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima, te mi ne naudiše.’ … Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame.” (Proroci i kraljevi, str. 344,345)