“Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kći tvoja, sluga tvoj, sluškinja tvoja, levit i došljak, sirota i udovica što se nađe u tvome gradu.” (Ponovljeni zakon 16,14)

Izraelci su na svoje svečanosti pozivali siromahe, došljake i levite, koji su istodobno bili i pomoćnici svećenika u Svetištu i vjerski učitelji i misionari. Narod je s njima postupao kao sa svojim gostima, koji su trebali dijeliti blagodati njihova gostoprimstva prigodom svih društvenih i vjerskih svečanosti, i za koje su se oni, u slučaju bolesti ili oskudice, nježno brinuli. Ovakve i mi trebamo primati u svoje domove radosna srca.

Koliko takav duh ljubaznosti može pridonijeti da razvedri i ohrabri srce medicinske sestre — misionarke ili učiteljice opterećene brigama, majku opterećenu teškim poslovima, ili pak stare i nemoćne koji su prečesto bez doma, koji se bore sa siromaštvom i mnogim razočaranjima. … Toplina srdačne dobrodošlice, mjesto kraj vašeg ognjišta, mjesto za vašim stolom, prednost sudjelovanja u zajedničkoj molitvi za mnoge od njih bit će kao mali kutak Neba.

Izrazi našeg razumijevanja i naklonosti trebaju se preliti preko granica naše sebičnosti i preko obiteljskih zidova. Dragocjene prilike pružaju se onima koji žele od svojih domova učiniti blagoslov za druge. … Ako pokažemo zanimanje za mlade, pozovemo ih u svoje domove i okružimo vedrim, ljubaznim ozračjem, mnogi od njih rado će okrenuti smjer svojih koraka na stazu koja ide naviše. (Služba liječenja, str. 217,218)