“Prestanite se čuditi, ljubljeni — kao da vam se što neobično događa — požaru koji bjesni među vama da ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava!” (1. Petrova 4,12.13)

Slijedite svojega Spasitelja u zlu kao i u dobru; smatrajte posebnom radošću i svetom čašću da nosite Kristov križ. Isus vas voli. On je umro za vas. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 200)

Veličanstvo Neba, Kralj slave, napustio je svoje bogatstvo, svoj sjaj, svoju čast i hvalu i da bi spasio grešnog čovjeka, odlučio je živjeti životom poniznosti, siromaštva i sramote; “koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu” (Hebrejima 12,2). O, zašto smo toliko osjetljivi na kušnju i ponižavanje, na sramoćenje i patnju kad nam je naš Gospodin dao takav primjer? Zar netko želi ući u radost svojega Gospodara ako nije spreman biti dionik Njegovih patnji? Zar sluga nije spreman podnijeti poniženje, sramotu i predbacivanje koje je Gospodar nesebično podnio za njega; sluga koji se povlači od života poniženja i žrtve prinesene za njegovu vječnu sreću kako bi na kraju mogao postići izuzetno veliku, vječnu nagradu? Govor mojega srca glasi: Želim zajedno s Kristom trpjeti, da bih zajedno s Njim sudjelovala u slavi (prema Rimljanima 8,17). (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 110,111)