“‘Idemo se raspraviti’, govori Bog. ‘Premda su vam grijesi tamni kao grimiz, mogu se očistiti. Možete biti poput čiste vune, bijeli kao snijeg.’” (Izaija 1,18 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Ovdje su iznesena obećanja, jasna i određena, bogata i potpuna, ali sva su uvjetna. Ako poštuješ uvjete, ne možeš li se uzdati da će Gospodin ispuniti svoju riječ? Neka ova blagoslovljena obećanja, uokvirena vjerom, budu stavljena u prostore sjećanja. Nijedno od njih neće propasti. Sve što je Bog obećao, ispunit će. “Jer je vjeran onaj koji je obećao.” (Hebrejima 10,23 — Šarić)

Gospodin će primiti grešnika kad se ovaj pokaje i odbaci svoje grijehe kako bi Bog mogao raditi s njegovim naporima u potrazi za savršenstvom karaktera. Obećanje nije “da” i “ne”, već “ako” se čovjek uskladi s uvjetima; oni su u Kristu i naš “Amen! Bogu na slavu!” Bog nije dao svojeg Sina za grijehe svijeta da bi se čovjek mogao spasiti u prijestupu i nepravednosti, nego ako odbaci grijehe, opere odjeću svojega karaktera i ubijeli je u krvi Janjetovoj. On želi ukloniti iz čovjeka ono što je uvredljivo i što mrzi, ali u tom poslu čovjek mora surađivati s Bogom. Grijeh se mora ostaviti i zamrziti i vjerom prihvatiti Kristova pravednost. Tako će božansko surađivati s ljudskim.

Trebamo paziti da ne damo mjesta sumnji i nevjerovanju, i u očaju se žalimo na Boga pogrešno Ga prikazujući svijetu. To znači stati na Sotoninu stranu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 551,552)