“Kako iziđoše iz vode, Duh Gospodnji odnese Filipa, te ga dvoranin više nije vidio. On, dakako, veselo nastavi svojim putem.” (Djela 8,39)

“I najedanput naiđe neki Etiopljanin, dvoranin, visoki dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice, i nadglednik cijele njezine riznice. Hodočastio je u Jeruzalem te se vraćao kući, sjedeći u svojim kolima i čitajući proroka Izaiju.” Ovaj je Etiopljanin bio poštovan i vrlo utjecajan čovjek. Bog je vidio da će, kad se obrati, drugima prenijeti primljeno svjetlo i izvršiti snažan utjecaj u prilog Evanđelju. … Djelovanjem Duha Svetoga Gospodin ga je doveo u vezu s Onim koji ga je mogao povesti do svjetla.

Filip je dobio uputu da priđe Etiopljaninu i da mu objasni proročanstvo koje je čitao. … Čovjeku je srce gorjelo od zanimanja dok je slušao objašnjenje Pisma, i kad je učenik završio, bio je spreman prihvatiti ponuđeno svjetlo. Nije svoj svjetovni položaj iskoristio kao izgovor da odbije Evanđelje. “Kad su išli tako putem, dođoše do neke vode, reče dvoranin: ‘Gle, evo vode! Što mi brani da budem kršten?’ Filip reče: ‘Ako vjeruješ od svega srca, može to biti.’ On reče: ‘Vjerujem da je Isus Krist Sin Božji.’ I zapovjedi da stanu kola. Oba, Filip i dvoranin, siđoše na vodu, i on ga pokrsti.

A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji uze Filipa. Dvoranin ga više ne vidje i pun radosti ode svojim putem.” (Djela apostolska, str. 67,68)