“Elizej je ostavio volove i potrčao za Ilijom. Rekao je: ‘Pusti me da poljubim oca i majku za rastanak pa ću onda ići s tobom.’ ‘Vrati se’, odgovorio je Ilija. ‘Ja te ne sprečavam.’” (1. o kraljevima 19,20 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Ovo nije bilo odbacivanje, već kušnja vjere. Elizej je morao izračunati troškove — da sam odluči hoće li prihvatiti ili odbaciti poziv. Ako su njegove težnje usmjerene prema domu i njegovim prednostima, mogao je slobodno ostati. Međutim, Elizej je shvatio značenje poziva. Znao je da dolazi od Boga i nije ga oklijevao poslušati. Ni za kakvo zemaljsko blago nije se htio odreći prednosti da postane Božji vjesnik i da uživa u druženju s Njegovim slugom.

“On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom okuha meso, i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.” (1. o kraljevima 19,20.21) Bez oklijevanja je ostavio kuću u kojoj je bio voljen, da bi služio proroku u njegovome nesigurnom životu.

Da je Elizej upitao Iliju što se očekuje od njega — kakav će biti njegov posao — dobio bi odgovor da to Bog zna, da će mu On to objaviti: Ako budeš čekao na Gospodina, On će ti odgovoriti na svako pitanje. Pođi sa mnom ako si siguran da te je Bog pozvao! Uvjeri se sam da je Bog iza mene i da si čuo Njegov glas! Ako sve držiš za trice samo da zadobiješ Njegovu naklonost, onda dođi! (Proroci i kraljevi, str. 141)

Najbolje za vaše sadašnje i vječno dobro jest da se potpuno posvetite dobru i da svijet upozna vaš stav. (Poruke mladima, str. 19)