“Radosno ću klicat tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj.” (Psalam 31,8)

Kako je dragocjen utjecaj Božjeg Duha kada dođe na tjeskobnu i očajnu dušu, hrabreći obeshrabrene, jačajući slabe i dajući hrabrost i pomoć umornim Gospodnjim slugama. O, kakav je naš Bog koji se nježno odnosi prema grešnicima i pokazuje svoje strpljenje i nježnost u nevolji, i kad nas svlada neka velika žalost! (Patrijarsi i proroci, str. 554)

Gospodin dopušta nevolje da bismo se mogli očistiti od svjetovnosti i grubih, nekršćanskih crta karaktera. On dopušta da duboke vode nevolja preplave našu dušu da bismo mogli upoznati Njega i Isusa Krista kojega je poslao, da bismo duboko u svojem srcu osjetili čežnju da budemo očišćeni od svake prljavštine i da iz kušnje iziđemo čišći, svetiji i sretniji. (Isusove usporedbe, str. 114)