“Pravedničko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.” (Izreke 10,28)

Gospodnji dolazak bio je u svim vjekovima nada Njegovih vjernih sljedbenika. Obećanje što ga je Spasitelj dao na rastanku na Maslinskoj gori da će ponovno doći osvjetljavalo je učenicima budućnost, punilo njihova srca radošću i nadom koju žalost nije mogla ugušiti niti nevolje pomračiti. Usred stradanja i progonstva pojava “sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista” bila je “blažena nada”. (Veliki sukob, str. 238)

Od dana kada je prvi par žalosna srca napustio Eden, djeca vjere čekala su dolazak Obećanoga koji će skršiti moć neprijatelja i opet ih vratiti u izgubljeni raj. (Veliki sukob, str. 236)

Stanovati vječno u tom domu blaženih, ne nositi na svojoj duši, tijelu i duhu nikakve tamne tragove grijeha ili prokletstva, već savršenu sliku Stvoritelja, i u beskrajnim vjekovima napredovati u mudrosti, u znanju, u svetosti, uvijek istražujući nova područja misli, uvijek pronalazeći nova čuda i nove ljepote, stalno povećavajući svoje sposobnosti da spoznajemo, uživamo i volimo, znajući da iza svega toga ima još radosti, ljubavi i beskrajne mudrosti — to je cilj na koji ukazuje kršćanska nada. (Counsels to Teachers, str. 55)