“Ali vi se sada uznosite i hvalite. Svako je takvo hvalisanje zlo.” (Jakov 4,16 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Kada bi ljudi za trenutak mogli vidjeti preko onoga što njihov ograničeni vid može dosegnuti, kad bi bar letimično mogli sagledati Vječnog Boga, zatisnula bi se svaka hvalisava usta. (Counsels to Teachers, str. 66)

Bezbožna je oholost onih koji uživaju u ispraznosti svojih vlastitih djela, koji se hvale vlastitim sposobnostima nastojeći druge prikazati manje vrijednima kako bi istaknuli sebe, prisvajajući za sebe više slave nego što je hladno srce spremno dati Bogu. Kristovi učenici slijedit će Kristove upute. On je molio da ljubimo jedan drugoga kao što je On ljubio nas. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 203,204)

Ljubav se raduje istini i ne pravi nikakve zavidljive usporedbe. Onaj tko je ispunjen ljubavlju, uspoređuje jedino Kristov savršeni moralni lik sa svojim nesavršenim karakterom. … Nema religije u uzdizanju sebe. Onaj kojemu je životni cilj da proslavi sebe uskoro će ustanoviti da mu nedostaju upravo one osobine koje jedino mogu pridonijeti da postane uspješan u Kristovoj službi. Kad god se popušta oholosti i samozadovoljstvu, Božje djelo trpi. … I najmanja dužnost, obavljena iskreno i nesebično, mnogo je draža Bogu od najvećeg posla koji je obilježen sebičnošću. (Isusove usporedbe, str. 277)

Svatko tko se sam hvali, umanjuje sjaj svojih najboljih napora. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 554)

Nema mjesta nikakvom hvalisanju svojim zaslugama. (Isusove usporedbe, str. 276)