“Bog je moja snaga i pjesma, on me spasio. To je moj Bog, slavit ću ga, Bog moga oca, veličat ću ga.” (Izlazak 15,2 — Suvremeni hrvatski prijevod)

I Krist je tijekom svojega zemaljskog života upravo u satima molitve nasamo primao mudrost i silu. Neka mladi slijede Njegov primjer te u zoru i sumrak odvoje tihe trenutke za razgovor sa svojim Ocem na nebesima. Neka i tijekom dana uzdižu svoja srca Bogu. Na svakom koraku našega puta On govori: “Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju. … Ne boj se, ja ti pomažem.” (Izaija 41,13)

Kad bi naša djeca naučila te pouke u osvit svoje mladosti, kakvu bi to svježinu, radost i zadovoljstvo unijelo u njihov život! (Odgoj, str. 214)

Kao što su se djeca Izraelova, putujući pustinjom, hrabrila melodijama svetih pjesama, tako i Božja djeca danas, po Božjem nalogu, svoj kršćanski životni put trebaju učiniti radosnim. Jedan od najboljih načina da se Božje riječi urežu u sjećanje jest njihovo ponavljanje u pjesmi. Takva pjesma ima čudesnu moć, snagu da obuzda grubu i neotesanu narav, silu da oživi misli i probudi suosjećanje, da potakne na složan rad i odagna potištenost i zle slutnje koje oduzimaju hrabrost i snagu. …

Neka se u domu pjevaju milozvučne i čedne pjesme, pa će biti manje prijekornih riječi, a više veselja, nade i radosti. Neka se pjeva u školi, pa će se učenici približiti Bogu, svojim učiteljima i jedni drugima.

Tijekom bogoslužja obraćamo se Bogu pjesmom kao molitvom. Mnoge su pjesme zapravo molitve. (Isto, str. 143,144)