“Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.” (1. Korinćanima 13,6)

Ljubav se “ne raduje … nepravdi, a raduje se istini” (1. Korinćanima 13,6). Onaj čije je srce prožeto ljubavlju, žalostan je zbog zabluda i slabosti drugih, a raduje se kada istina trijumfira, kada je uklonjen oblak tame koji pokriva dobar glas drugoga ili kad su grijesi priznati i nepravda ispravljena. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 145)

“Pokoravajući se istini, očistili ste svoje duše da možete iskreno voljeti. Zato volite jedni druge svim srcem!” (1. Petrova 1,22 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Božja riječ — istina — sredstvo je preko kojega Gospodin očituje svojeg Duha i snagu. Poslušnost riječi donosi plod tražene kvalitete — “nehinjeno bratoljublje”. Ova je ljubav nebeskog podrijetla i vodi uzvišenim pobudama i nesebičnim postupcima. (Djela apostolska, str. 327)

“Ljubav se nikad ne raduje kada drugi pogriješe, ljubav se raduje dobroti, uvijek je spora u razotkrivanju drugoga, uvijek vjeruje u najbolje.” (1. Korinćanima 13,6.7 — Moffatt)