“Zatim je redom obilazio gradove i sela propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem.” (Luka 8,1)

Isus je mogao zauzeti najviše mjesto među učiteljima židovskog naroda; ali On se opredijelio da odnese Evanđelje siromasima. Išao je od mjesta do mjesta da bi oni s glavnih i sa sporednih putova čuli riječi života. Kod jezera, na gorskoj padini, na gradskim ulicama, u židovskoj sinagogi, posvuda se čuo Njegov glas dok je tumačio Pisma. Često je učio i u dvorištu hrama, kako bi i neznabošci mogli čuti riječi života. (Služba liječenja, str. 9)

Isus je vrlo pomno zamjećivao promjenu u izrazu lica svojih slušatelja. Radovao se licima koja su izražavala zanimanje i zadovoljstvo. Spasitelj je bio sretan kad su strijele istine prodrle do duše, lomeći prepreke sebičnosti, pokrećući pokajanje i na kraju zahvalnost. Kad je očima prelazio preko mnoštva slušatelja i prepoznao lica koja je ranije vidio, Njegovo se lice ozarilo radošću. Vidio je u njima buduće podanike svojega kraljevstva. Kad je jasno izrečena istina dotakla neki ljubomorno čuvani idol, zamijetio je promjenu na licu; hladan, neprivlačan pogled koji je govorio da svjetlost nije dobrodošla. Kad je vidio da ljudi odbacuju vijest mira, srce Mu je bilo duboko ranjeno. (Isusov život, str. 195)