“Kao u dane u kojima su Židovi počinuli od svojih neprijatelja i kao mjesec kad im se tuga prometnula u radost i žalovanje u blagdan. Neka ih svetkuju kao dane gozbe i veselja, i kao dane za međusobno slanje darova i poklona potrebitima.” (Estera 9,22 — Varaždinska Biblija)

Zahvalnost, radost, dobročinstvo, povjerenje u Božju ljubav i skrb najbolji su čuvari zdravlja. Oni su Izraelcima trebali biti ključ života. (Služba liječenja, str. 172)

Prema Gospodnjoj naredbi, na njihove svete gozbe trebali su dolaziti “leviti — jer nema udjela ni baštine s tobom — došljak, sirota i udovica, koji budu živjeli u tvom gradu, i neka jedu i neka se nasite” (Ponovljeni zakon 14,29). (Isusove usporedbe, str. 146)

Ove su svečanosti bile prigode za radosti, koje su postajale slađe i toplije zbog domaćinske dobrodošlice prema strancu, levitu i siromahu. (Služba liječenja, str. 173)

Ova okupljanja morala su služiti kao uzor Izraelu. Kad na taj način spoznaju radosti istinskog gostoprimstva, Izraelci će se i tijekom godine brinuti o ožalošćenima i siromašnima. Ove gozbe pružale su i širu pouku. Duhovni blagoslovi dani Izraelu, nisu bili namijenjeni samo njima. Bog im je dao kruh života da bi ga mogli podijeliti svijetu. (Isusove usporedbe, str. 146)