“Tu je svečanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim. Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagoslovili kralja i odlazili svojim kućama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Jahve učinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.” (1. o kraljevima 8,65.66)

Nenadmašna je bila ljepota i neusporediv sjaj palače koju je Salomon sa svojim suradnicima podigao Bogu i bogoslužju. Ukrašena skupocjenim kamenjem, okružena prostranim dvorištima s veličanstvenim prilazima, obrubljena rezbarenom cedrovinom i glačanim zlatom, hramska građevina, sa svojim izvezenim zastorima i bogatom opremom, bila je odgovarajući simbol Božje žive Crkve na Zemlji koja se tijekom vjekova gradila prema božanskom planu, od građe koja je uspoređena sa “zlatom, srebrom i dragim kamenjem”, krasna poput hramskog stupovlja” (1. Korinćanima 3,12; Psalam 144,12). (Proroci i kraljevi, str. 23)

“I tako posvetiše Dom Jahvin kralj i sav narod.” (2. Ljetopisa 7,1-5) Tijekom sedam dana mnoštvo iz svih dijelova kraljevstva, s granica “od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka”, “vrlo velik zbor”, radosno je proslavljalo blagdan. Sljedećega tjedna mnoštvo je provelo svetkujući blagdan Sjenica. Na kraju ovoga vremena ponovnog posvećenja i radosti narod se vratio svojim kućama, “vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve učinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom” (2. Ljetopisa 7,8.10). (Proroci i kraljevi, str. 27)