“Tako sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva načini sjenice pa su u sjenicama boravili. Naime, sinovi Izraelovi nisu to činili od danâ Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je vrlo velika radost.” (Nehemija 8,17 — Varaždinska Biblija)

U određeno vrijeme — desetoga dana sedmoga mjeseca — bile su obavljene svečane službe Dana pomirenja u skladu s Božjom naredbom.

Od petnaestoga do dvadeset drugoga dana istoga mjeseca, narod i njegovi starješine još jednom su svetkovali Blagdan sjenica. Bilo je objavljeno “u svim gradovima i u Jeruzalemu: ‘Idite u goru i donesite granja maslinova, i granja divlje masline, mirtinih i palminih grana, i granja ostaloga lisnatog drveća, da načinimo sjenice, kako je propisano.’ I ode narod i donese granja i načiniše sjenice, svaki na svom krovu, i svojim dvorištima, u predvorjima Doma Božjega. … I bila je veoma velika radost.” (Proroci i kraljevi, str. 423)

Izraelci su se vratili Bogu, duboko žalosni zbog svoga otpada. Ispovijedali su grijehe tužeći i plačući. Priznali su pravednost Božjeg postupanja prema svom narodu i obvezali se da će vršiti Njegov Zakon. A sad su trebali pokazati i svoje povjerenje u Njegova obećanja. Bog je prihvatio njihovo pokajanje; sad su se trebali radovati, sigurni da su im grijesi oprošteni i da im je ponovno poklonjena božanska naklonost. (Proroci i kraljevi, str. 425)