“Kralj Ezekija i dužnosnici zapovjedili su Levitima da slave Boga istim riječima kao što su nekad slavili David i vidjelac Asaf, a oni su radosno slavili i duboko se klanjali.” (2. Ljetopisa 29,30 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Pjevanje, kao dio vjerskog bogoslužja, isto je tako čin bogoslužja kao i molitva. (Patrijarsi i proroci, str. 501)
Neka mjesna crkva može biti najsiromašnija u zemlji. Može biti bez privlačnosti ili ikakve vidljive ljepote, ali ako su njezini vjernici prihvatili načela Kristovog karaktera, imat će i radost u svojim srcima. Anđeli će dolaziti da im se pridruže na njihovim bogoslužjima. Hvala i slava Bogu uzdizat će se iz njihovih zahvalnih srca kao slatki miris. …
Dok su prolazili kroz pustinju, sinovi Izraelovi slavili su Boga svetim pjesmama. Gospodnje zapovijedi i Njegova obećanja skladani su kao pjesme koje su putnici pjevali tijekom cijelog putovanja. A kad su u Kanaanu proslavljali svoje vjerske blagdane, sjećali su se Božjih divnih djela i upućivali zahvalne pjesme u čast Njegovom imenu. Bog je želio da i cijeli život Njegovog naroda bude život odavanja hvale Stvoritelju. Na taj se način Njegov put trebao objaviti po svoj Zemlji i svi su narodi trebali upoznati Njegovo spasenje (Psalam 67,2). (Isusove usporedbe, str. 201,202)