“Da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu.” (Izaija 61,3)

Premda smo žalosni zbog grijeha, trebamo se radovati dragocjenoj prednosti što smo Božja djeca.

Često žalimo zato što nam naša zla djela donose neugodne posljedice; ali to nije pokajanje. Prava žalost zbog grijeha rezultat je djelovanja Duha Svetoga. Duh otkriva nezahvalnost srca koje je omalovažavalo i žalostilo Spasitelja, i u skrušenosti nas dovodi podnožju križa. Svakim grijehom iznova ranjavamo Isusa, i kad pogledamo na Onoga koga smo proboli, plačemo zbog grijeha koji su Mu nanijeli patnje. Takvo plakanje povest će nas k odbacivanju grijeha. …

Suze onoga tko se kaje samo su kišne kapi koje prethode sunčevom sjaju svetosti. Ova žalost oglašava radost koja će postati živi izvor u duši. “Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega. … Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv — riječ je Jahvina.” (Jeremija 3,13.14) “Ožalošćenima na Sionu” On je odlučio dati “vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna” (Izaija 61,3). (Isusov život, str. 237)