“Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni!” (Rimljanima 12,12)

“Da, blago čovjeku koga Bog odbaci [ispravlja]. … On ranjava, ali i ranu povija, udara, i svojom zacjeljuje rukom. Iz šest će nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće.” (Job 5,17-19) Krist prilazi svakoj ranjenoj duši da je iscijeli. Život pun bolnih gubitaka, žalosti i patnje može se razvedriti neprocjenjivo vrijednim otkrivenjem Njegove nazočnosti.

Bog ne želi da ostanemo pritisnuti nijemom boli, ranjena i slomljena srca. On želi da podignemo pogled i gledamo Njegovo drago lice puno ljubavi. Dragi Spasitelj stoji pokraj mnogih čije su oči tako zaslijepljene od suza da Ga ne mogu prepoznati. On želi uzeti naše ruke i potaknuti nas da gledamo u Njega s jednostavnom vjerom, dopuštajući Mu da nas vodi. Njegovo je srce otvoreno za naše duboke žalosti, tuge i nevolje. Spasitelj nas ljubi vječnom ljubavlju i okružuje nježnom dobrotom. Srcem se uvijek možemo osloniti na Njega i neprekidno razmišljati o Njegovoj nježnoj dobroti i ljubavi. On će uzdignuti dušu iznad svakodnevnih tuga i nevolja i dati joj mir. Mislite na to, napaćena i jadna djeco, i radujte se u nadi. (Misli s Gore blaženstava, str. 17,18)