“I kliče sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo.” (Izreke 23,16)

Bog nam je dao dar govora da bismo drugima mogli reći kako postupa prema nama, da bi Njegova ljubav i samilost mogle dodirnuti srca drugih ljudi, i da bi hvalu Njemu mogle uputiti i druge duše koje je pozvao iz tame k svojemu divnom svjetlu. (Counsels to Teachers, str. 243)

Dar govora u velikoj je mjeri zloupotrijebljen i izopačen u odnosu na prvobitnu namjenu; ali neka se oni koji tvrde da su djeca nebeskog Kralja probude i prihvate svoju odgovornost i iskoriste ovaj dar. (Counsels to Teachers, str. 245)

Zakon prirode je da se naše misli i osjećaji potiču ako ih izgovorimo. Dok riječi izriču misli, istina je i da riječi pokreću misli. Kad bismo više isticali svoju vjeru, kad bismo se više radovali blagoslovima kojih smo svjesni — velikoj Božjoj milosti i ljubavi — imali bismo više vjere i veću radost. Nijedan jezik ne može izraziti, nijedan ograničeni um pojmiti blagoslov koji dolazi kao rezultat prihvaćanja Božje dobrote i ljubavi. Već ovdje na Zemlji možemo uživati radost poput izvora koji nikada ne presušuje, jer se napaja potocima što teku od Božjega prijestolja. (Služba liječenja, str. 157)