“Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” (Izaija 62,5)

Bog je proslavio prvi brak. Tako je Stvoritelj svemira bio utemeljitelj ove ustanove. “Ženidba neka bude u časti.” (Hebrejima 13,4) Brak je bio jedan od prvih Božjih darova čovjeku i jedna od dviju ustanova što ih je, nakon pada, Adam ponio sa sobom izvan rajskih vrata. Kad se njegova načela uvide i slušaju, brak je blagoslov, on čuva čistoću i sreću ljudskog roda, ispunjava čovjekove društvene potrebe i uzdiže njegovu tjelesnu, umnu i moralnu narav. (Patrijarsi i proroci, str. 27)

Onaj koji je Adamu dao Evu za družicu i ženu, učinio je svoje prvo čudo na svadbenoj svečanosti. U svečanoj dvorani, u kojoj su se prijatelji i rodbina zajedno radovali, Krist je otpočeo svoj javni rad. Time je On odobrio brak označujući ga kao ustanovu koju je sam osnovao. On je odredio da muškarac i žena budu sjedinjeni u svetoj zajednici braka, da zasnivaju obitelji čiji će članovi, okrunjeni čašću, biti priznati kao članovi nebeske obitelji.

Krist je ukazao čast bračnoj vezi i time što je učinio da ona bude simbol jedinstva koje postoji između Njega i onih koje je izbavio. On sâm je Zaručnik; a Crkva je zaručnica o kojoj On kao o svojoj izabranici kaže: “Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.” (Pjesma 4,7) (Služba liječenja, str. 220)